Veliki svijete, ja sam još dijete

Svaka nova godina u našu školu dovede i nove đake – prvake! Ali isto tako i đake šestake! Njihovom velikom danu punom briga i neshvatljivog dešavanja oko njih, uveliko doprinesu kako roditelji i okolina tako i sama škola.

Roditelji su zabrinuti, djeca još više, a nekada i sami učitelji i nastavnici. Šta je bitno za đaka prvaka? Za đaka šestaka?

Kako vrijeme odmiče polako se slažu kockice i sve nekako dolazi na svoje mjesto, pa tako i sam đak prvak. Đak šestak... možda malo teže... ili mi se samo čini?

Shvataju suštinu škole, obaveze i važnost učenja, upoznaju različite karaktere... jer iako neminovno rastu, oni samo učenjem postaju veliki ljudi.

Ono što je primjetno iz generacije u generaciju je da se zadatak prvog polugodišta sa svakom novom generacijom đaka prvaka mijenja, jer je primarna zadaća učitelja individualno pristupiti svakom djetetu, kako bi se olakšao sam boravak u školi kao i sticanje znanja i odgojnih vrijednosti.

Nekada sam kao učiteljica intenzivno radila na glasovnoj analizi i sintezi i razvoju govora u prvom polugodištu, međutim uviđam da se to sa ovom generacijom promijenilo. Naravno, glasovna analiza i sinteza i razvoj govora su primarni cilj i dalje. Međutim, u fokusu su neke druge stvari. Ko je kriv za ovo?

1. Socijalizacija predškolskog uzrasta djece je jako bitna za miran početak školskog perioda. Ko doprinosi socijalizaciji predškolskog uzrasta? Ko je taj koji bi prvi trebao uvidjeti određene probleme kod djece? Učiteljica? Teta u vrtiću? Pedijatar? Roditelj?
2. Navikavanje djece na radne obaveze... primarna zadaća za koga? Od velikih poslova oko slaganja igračaka, pa do samostalnog pranja zubića koje uveliko olakšava sam početak školskog perioda i njegovog savladavanja.
3. Osamostaljivanje prilikom oblačenja odjeće – DA. Roditelji, jako je bitno da se dijete zna samostalno obući i pospremiti stvari za sobom – to je potrebno prvačiću, slova ionako učimo poslije.
4. Razvoj motorike je veliki posao za učitelja, on je umnogome lakši ukoliko roditelji shvataju svoj značaj i ulogu u procesu pripreme prvačića za početak škole i školskih obaveza. Oblikovanje različitih maštovitih figura od plastelina, glinamola pa čak i igra tijestom mnogo pomože razvoju motorike šake.
   Ono što je meni interesantno u svemu ovome jeste činjenica prvog susreta sa makazama za rezanje papira. Od prevelike brige da se dijete ne povrijedi makaze su „proglašene“ vrlo opasnim predmetom i nije bio dostupan djetetu. Zašto? Igra makazama je jako zabavna, dijete može svašta kreirati, a istovremeno vježba i jača motoriku šake, koja je osnov „urednosti i preciznosti“ za savladavanje slova.
5. Razvoj pažnje i praćenje uputa, kontrola emocija je isto tako izazov sa ovom generacijom. Napredak tehnike i tehnologije, kao i vrlo rana njihova dostupnost djeci, doprinijeli su razlivenosti pažnje i nemogućnosti fokusiranja na određene zadatke. Svjesna sam te činjenice, pa je planiranje sadržaja u toku nastavnog dana bilo nešto drugačije nego ranije, jer sam na početku uvidjela da ono što je nekada djelovalo vrlo efikasno sa novom generacijom se pokazalo vrlo površno, nedefinisano i što je najvažnije nije bilo interesantno. Šta se može učiniti? Mijenjati svoj odnos prema sadržajima i načinu planiranja, kao i samog fokusa na detalje i bitne sadržaje. MIJENJAJ SEBE DA BI MIJENJAO SVIJET!
   Roditelji, iako svjesni činjenice štetnosti nekontrolisanog korištenja interneta, rijetko mijenjaju svoj stav, stoga ostaje na nama zadatak da pokušamo usmjeriti pažnju djece i naučiti ih kako da kontrolišu sebe i svoje emocije i kako da usmjere pažnju. Moram priznati da u nekim slučajevima teško ide, ali me zaista raduje činjenica da sam već sada, evo nakon puna dva mjeseca škole, vidjela pomak u nekim slučajevima. Naravno, da je saradnja između roditelja i mene kontinuirano bila prisutna pa je i to uveliko doprinijelo napretku.
6. Gojaznost, slabovidnost, nepravilno držanje tijela, kao i tikovi predstavljaju veliki problem i sa svakom novom generacijom su sve izraženiji. Moramo svi biti svjesni problema i pokušati na vrijeme djelovati kako ovo ne bi ostavilo trajne posljedice na dijete. U razgovoru sa roditeljima primjećujem da su svjesni činjenica, ali mnogi su pasivni i očekuju da se problem sam riješi, ne shvatajući da bi već sutra za neke probleme moglo biti kasno... zato probudimo se, na vrijeme!

Zašto sve ovo pišem? Zato što mi je stalo! Saradnja i uzajamna pomoć, individualan savjetodavni razgovor, uveliko doprinose mnogo boljim rezultatima, razumijemo se i potpomažemo za dobrobit djece, za dobrobit novih generacija!

Nastavnici đaka šestaka, imajte na umu da ste vi medijatori i organizatori nastavnog procesa čiji je cilj i dalje individualni i fleksibilni pristup svakom učeniku te praćenje napretka svakog pojedinačno... Učenici u šestom razredu mijenjaju svoj doživljaj škole sa učiteljicom, koja ih je vodila 5 godina, za nešto mnogo dinamičnije, različitije i treba im vremena. Nastavnici, oni i dalje u glavi imaju poruku svoje učiteljice: Veliki svijete ja sam još dijete!