Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima

NA DJEČIJOJ STRANI

petak, 22. novembar 2019.

„Ispisujem“ se iz odraslih i „upisujem“ u DJECU. Jer ovakvih odraslih se stidim.

NA DJEČIJOJ STRANI

Da me neko prije mjesec dana pitao na čijoj sam strani, ja bih rekla da ja za strane ne smijem znati. Radim sa djecom, a među djecom strane ne postoje. Učimo ih odmalena da su jednaki, da su svi isti, da svi imaju jednaka prava, ali ih učimo i da svoja prava brane.

Iako im to nikada nisam rekla naglas, ja nekako uvijek, na kraju krajeva budem na njihovoj strani. Da se ne lažemo, budem ja ljuta na tu njihovu, dječiju stranu, i to vrlo često. Ljuta zbog puberteta koji nikako da preguraju, zbog loših ocjena, zbog nekih bježanja sa časova...

A tada baš i ne izgledam nimalo kao da sam na njihovoj strani. Ružim ih, upozoravam, objašnjavam posljedice njihovih neodgovornosti, držim predavanja, a oni kolutaju očima jedva čekaju da prestanem sa pričom.

I tako, ne volimo se nekoliko dana, ali nas to brzo prođe. Njih brzo, mene još brže. Djeca su to, šta djeca mogu toliko strašno napraviti?

Razbiti prozor.

Potvrditi keca.

Posvađati se sa roditeljima.

Mrziti nastavnike.

Prepisati na testu.

Pobjeći sa časa.

To su bili dječiji problemi i trebalo je da ostane tako. Ali, nažalost dječiji problemi više nisu tako banalni.

Znate, može se desiti da dijete razbije prozor, ali ne i da odrasla osoba djetetu razbije snove. Moguće je da će dijete nekada u svom školovanju potvrditi keca, ali da odrasli svoje greške potvrđuju svakodnevno, da li je?

Očekivati je da se djeca posvađaju sa svojim roditeljima, ali ne i da roditelji dignu ruke od svoje djece.

Mrziti nastavnike je dio odrastanja, ali mrziti djecu je nečuveno.

Prepisati na testu kada si dijete je lekcija o poštenju, prepisati kada si odrastao je put ka samouništenju dostojanstva.

Pobjeći sa časa je mangupski kada si dijete, ali pobjeći od odgovornosti kada si odrastao je kukavičluk.

Zato sam ja odabrala stranu. Ja sam na dječijoj strani, šta god to oni uradili nije ni blizu strašno šta odrasli danas rade.

Znate, mene je danas stid. Stid me je što se zovem odraslom osobom.

„Ispisujem“ se  iz odraslih i „upisujem“  u DJECU. Jer ovakvih odraslih se stidim.

Mene je sramota njihove sramote,

mene je stid što nemaju stida,

meni je zlo od njihovog zla.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci