58. dan online nastave

U MAJSTORA KUĆA OBORENA

petak, 29. maj 2020.

Mislim da mi je glava veća za dva broja nego što je prije bila. Leđa iskrivljenija nego ikad, a prsti se iznenade kada olovku sretnu. Strašno.

U MAJSTORA KUĆA OBORENA

Danas je pedeset osmi dan online nastave, MOJE.

Plus isto toliko Asijine.

Vi, prosvjetni radnici sa više djece, nastavite niz, ja ni brojati više ne znam.

Trenutno u jednom inboxu imam 3890 mailova, u drugom isto toliko. Dvije platforme, jedna glava.

Pratim sve grupe, webinare, linkove, materijale, čuda i čudesa. Roditeljski jedan, roditeljski drugi. 

Mislim da mi je glava veća za dva broja nego što je prije bila. Leđa iskrivljenija nego ikad, a prsti se iznenade kada olovku sretnu. Strašno.

Pročitala sam jedva dvije knjige za vrijeme izolacije, dok slušam oko sebe one koji čitaju sedmično bar jednu. Ja sedmično čitam zadaće od 120 učenika, malo li je. Kad još da čitam, eto, kad?

U međuvremenu, moj broj mobitela je hotline. Ne znam ko me se nije sjetio. Zovu me i znani i neznani da pomognem djetetu od strinine strine da uradi zadaću. 

A ja ne znam da kažem neću, ali to je sada neka druga priča i u više dijelova.

Kada završim svoje obaveze oko tri ili četiri, čeka me prvačić koji misli da ne treba ništa da radi. Misli da je sve ovo neka igrica. A treba već da čita, piše, sabira i oduzima do deset. 

Motivacija kod mame minus nula, a snaga minus beskonačno...

Onda se kreće u novi, ljuti boj. Najteži od svih, jer lakše je sa tuđih 120 nego sa svojim jednim koji tebe ne doživljava kao učiteljicu. I onda kreće:

„Što mora biti kako ti kažeš?“

„Kako ti to znaš?“

„Ne mogu ja to sada.“

„Moja učiteljica nikada ne galami na mene.“

„Ti to ne znaš baš tako dobro.“

„Koliko zadaća imam?“

Sjednem, napravim kafu da mi se mozak rehabilituje ili pregori. Gledam tupo u tablet. Žmirka on, žmirkam ja, on na kraju balade a izgleda i ja sa svojim živcima. Kod njega bar mogu pritisnuti refresh. Ali šta ću sa sobom?

I sada shvatam onu staru: U majstora kuća oborena.

Hladim mašinu i pokušavam da udahnem zraka i krenem sve ispočetka. Da radimo zajedno zadaću i da nešto novo naučimo.

Kad ona kao iz topa: “Hoću li ja opet morati u prvi razred nakon ovoga?“

Ti nećeš, ali ja ću se OPET roditi kada ti kreneš u školu.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci