Tiho, tiše, tiho, tiše…

Ovih dana smo dobili Izvještaj za Bosnu i Hercegovinu nakon učešća naše zemlje u TIMSS istraživanju 2019. Mediji svoj dragocjeni medijski prostor daju nekim polupismenim političarima koji urliču kada govore, koji nas prepadaju svojim javnim nastupima i koji su glavne face na našim malim ekranima. 

Rijetki su taj žalosni dan dali neki kratki osvrt i spomenuli taj gorući problem, koji godinama ključa u našem loncu zvanom obrazovanje. Samo sada je prekipjelo, pokipjelo i kipi, a odgovorni se prave kao da se ništa ne dešava. Tiho, tiše, tiho, tiše… i svi zaboraviše rezultate Pisa testiranja i ovo će. E neće!

Ja nisam, kao ni mnogi slični meni. 

Ljudima iz struke, koji svaki svoj dan provode u radu sa djecom, malom ili velikom, ovaj Izvještaj je došao kao kada teški bolesnik dobije nalaz. Prvo ne smije da ga otvori i da pogleda šta se dešava sa njegovim zdravljem, a onda kada skupi snagu i počne da čita, prvo je zbunjen jer dosta toga je rečeno, ali dok dođe do konačne dijagnoze i do toga da li će preživjeti ili neće izgubio je bar tri života.

Onda kada sve bude potpuno jasno, kada su svi pokazatelji nacrtani da bi i onaj koji ne zna da čita shvatio kakva je dijagnoza i kolika je šansa za preživljavanje, stanete. Nije vas više ni strah, ni sram, niste ni isprepadani. Tužni ste. Tužni jer ste dio te analize na ovaj ili onaj način, tužni jer znate da je sigurno tako i da nije nikakva greška.Tužni jer nikome nije bitno obrazovanje. Tužni jer će vrlo brzo prst krivice biti i na vama.

Kako smo došli do toga da budemo tu gdje jesmo, a nigdje smo? Nema nas, naša djeca su ispod prosjeka. Naša djeca zaostaju za svojim vršnjacima. Ko je kriv? Zar je važno ko je kriv? 

Važno je, važno je da svi oni koji su odgovorni preuzmu svoju krivicu, da oni koji odlučuju ozbiljno se pozabave ovim rezultatima. Da se ne pređe preko njih kao poslije Pisa testiranja. Ako nam ova dva izvještaja nisu jasni pokazatelji da nam obrazovanje nije na aparatima, nego ga treba reanimirati, ja ne znam šta je? Ako se sada ne poduzme nešto konkretno, ja ne znam kada? 

Ako ne znate kako i odakle da počnete, prepišite od onih koji znaju, nije sramota, kad već pojma nemamo. Ne moramo ići do Singapura da vidimo kako oni to rade, njihovi učenici su svakako tri godine ispred svojih vršnjaka iz Amerike. Imamo mi i bližih primjera od Singapura, ali izgleda nemamo para za kartu.