Čekajući vakcinu...

... Škole na marginu

petak, 29. januar 2021.

Tačno ne znam da li bih se smijala ili bih plakala? Čekala sam s nestrpljenjem odluku o načinu realizacije nastave za početak drugog polugodišta i onda kao hladan tuš, ugledah tabelicu šarenu. Toliko jednostavno uznemirujuću, da vrijeđa inteligenciju.

... Škole na marginu

Jasno je da je covid, magarac tvrdoglavi još tu, jasno je da situacija nije bajna, ali nije ni katastrofalna, samo nikome nije jasno zašto su škole toliko na lošem glasu. Da li je to opravdano, prenapuhano, politički uvjetovano ili je neznanje, ne znam? Znam da smo na korak do dna, obrazovanje nam je Titanik.

Sve nelogičnosti svijeta sastaviše se kod nas. Ibrete nam se zemlje u okruženju. E vala, i jesmo za ibreta. Ovom posljednjom odlukom pogotovo. Moje dijete može da ide u školu svake druge sedmice, kada se slomi od obaveza, a kada je online, slomim se ja da joj objasnim sve što treba da nauči. Za to vrijeme dok ona ide u školu, njeni prijatelji malo stariji ne mogu. Ali im mlađa braća i sestre mogu, mogu i vrtići.

Ne mogu ni ja na posao, ja predajem srednjoškolcima koji se voze gradskim prijevozom i to je ogroman rizik, ali isti ti mogu u kafane i na nargile do 23h. Ali škola, jok. E sad samo neka mi neko kaže da je škola obavezna, a da je to stvar izbora. Samo se okrenite oko sebe pa ćete vidjeti šta su izabrali. 

E sad imamo i ove što hoće samo online. Oni se plaše, oni se boje, njima nije do rizika, ali se u kući ne savijaju, ni oni ni djeca im. To se putuje u jeku pandemije, ali školica neka čeka neka bolja vremena. Samo da vam kažem, online školu možete onda upisati bilo gdje u svijetu. Samo se fino plaća, pa vi putujte. 

Zatim odluka da završni razredi ipak kreću u školu, poštujući epidemiološke preporuke, niko nije smio glasno da kaže, opet kombinovano ludilo. Oni se grle i ljube mimo škole u svim kombinacijama, a u školi samo mogu na metar i po. 

E sad ona dobra stara, niko neće na sebe odgovornost da preuzme. Preuzima li iko odgovornost na sebe što će nam djeca ostati bez vida, što će imati krivu kičmu, što imaju podočnjake do koljena, što im je kuće preko glave, što ne znaju držati olovku više, što imaju izgovor da drže telefone u rukama cijeli dan, jer online nastava ne smije da trpi, što roditelji više ne znaju kako da ih motivišu, što ćemo propasti totalno? Da li se ide ka tome da nam na diplomama djece stoji crvenim boldirano online generacija? Hoće li iko preuzeti odgovornost što nam se djeca ubijaju zbog nekih online izazova, što ne komuniciraju sa svojim vršnjacima? Hoće li? 

Ovo će na sve ličiti, samo na nastavu neće. Ovo je Tik-Tok nastava. Tik do ludila svih nas.

O organizaciji rada onih koji predaju i onima koji su online i onih koji su u školi, nešto ne mogu… povraća mi se. Tačno ne znam kako da vam objasnim kako izgleda moj raspored. 

I za kraj, da li se iko sjetio da uzme podatke koliko je učenika i roditelja već imalo covid, znam antitijela nisu vječna, ali naše budalaštine izgleda nemaju rok trajanja. Niti nas vakcinišu, niti idemo u škole. A da snimimo jedan tik-tok da razgalimo?

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci