Retrogradni Merkur našeg obrazovanja

Možda ćete pomisliti da sam izgubila zdrav razum, pa sam počela pisati o astrologiji. Ne brinite, nisam ni preko noći postala astrologinja. U zvijezde se razumijem tek toliko da znam da trebam poželjeti želju kada vidim zvijezdu padalicu. Nisam bila na nekom webinaru koji govori o astrologiji, ali izgleda da sam pronašla razlog zašto je naše obrazovanje tu gdje jeste. 

Eureka! Mi smo u retrogradnom Merkuru. Dobro, cijeli svijet je sad u nekom kriznom periodu do 21.2.2021. Ali, ja sam shvatila, da smo mi, izgleda, što bi stari ljudi rekli, ograjisali na taj retrogradni Merkur. Kod nas on nikada ne prolazi. Kažu stručnjaci da retrogradno kretanje planeta podrazumijeva njihovo kretanje unazad, a ovaj aspekt najčešće donosi neprilike, prepreke, izazove, povratak sjena iz prošlosti i neželjene vibracije. To je to, naša prava dijagnoza u obrazovanju. Ovaj put neću coronu kriviti za naše muke i nedaće, da se ne lažemo, i prije corone smo se mi kretali unazad, da ni sama ne znam kako nam rikverc nije pregorio. Mi smo toliko “štela” u vožnji unazad da nam više ni retrovizori ne trebaju. Mi to i zatvorenih očiju.

 E, tu i jeste problem. Kod zatvorenih očiju. Zatvaramo oči već dugo pred svim problemima u obrazovanju. Vibriramo mi negativno već prilično dugo. Najbitnije je da popunimo sve forme ovog svijeta, a što nam učenici ne znaju suštinu, to nikoga ne brine. Povratak sjena iz prošlosti. I to je tačno, stiže nas sada sve ono što nije valjalo, što se godinama krilo – da smo informatički nedovoljno obrazovani, da se ne educiramo, da se ni slučajno ne mijenja dosadni šablon nastave, da se držimo stereotipa jer to je sigurno ispravno… 

Neprilike ne mogu biti veće od ove jer je pandemija pokazala sve manjkavosti našeg obrazovnog sistema i sada je sve na površini. Cijeli svijet ide naprijed, obrazovanje prati potrebe učenika 21. stoljeća, prati tehnologije, prati afinitete učenika, samo je kod nas retrogradno kretanje disciplina za izučavanje. Mi se već godinama krećemo unazad. Ne zato što nema sposobnih ljudi, ne zato što niko ne želi, ne zato što nikoga nije briga, nego zato što su ti ljudi na nišanu, što o njima govore sve najgore oni koji stereotipišu, koji negativno vibriraju, kojima je krajnji domet dobro popunjena forma bez suštine. Ima ovdje itekako onih koji žele dobro ovoj našoj djeci i nama, ima onih koji odlično rade svoj posao, onih koji bi mogli dizati revolucije. Ali njih treba vraćati u rikverc, zapinjati im, gurati nogu da padnu na tom svom putu. Jer kod nas smiješ sve, samo ne smiješ talasati, ugušiti se u neznanju možeš, ali talasati ne možeš. Kako da prihvatimo da neko inovativan može biti samo inspiracija, da takve ljude treba afirmisati da budu još bolji u svojim poslovima? Zašto to toliko boli? Nažalost, takvih je primjera svuda oko nas, ali najviše me boli kada to vidim u obrazovanju. Boli me i kao prosvjetnog radnika i kao roditelja. Na dva me fronta boli. Ima li lijeka na vidiku? Vakcina za ovaj rikverc u našem obrazovanju je vrlo jeftina i postoji, niko je ne treba otkrivati, ali je u interesu da se za nju ne zna. Osnovna komponenta su joj pametni, inovativni, hrabri ljudi, ali njih će prije Merkur pohvaliti nego neko od onih koji kroje obrazovne politike. I da ne zaboravim, astrolozi preporučuju da u ovom periodu ne kupujete telefone, računare, TV ili kućne aparate, jer su moguće komplikacije i kvarovi u polju tehnologije. Kod nas su kvarovi odavno prisutni, samo ih niko ne popravlja, niko ne kaže kada će se početi kretati naprijed. Za Merkur znamo, a šta je s nama? Zna li se šta?