Šarena laža

Kako si?

Onako.

Šta znači onako? 

Znači neodređeno, ni dobro ni loše.

Čemu onako? 

Pa ne znam kako bih drugačije nazvala stanje u kojem se nalazim.

Taman kada sam pomislila da su brojke stabilne, da bi se djeca mogla vratiti u klupe, da bi trebalo da se radujemo dolasku proljeća i neke pozitivne energije, mi bilježimo veliki broj pozitivnih slučajeva. Uvode se nove mjere, vakcina ni na pomolu. Tu i tamo neka priča čisto da se narodu zamažu oči. Evo je samo što nije stigla i kod nas. EU već govori o certifikatima za putovanja unutar granica EU. Mi zapeli u slijepom crijevu. Samo kad se dobro upalimo znat će se za nas. Djeca nam gube svaki osjećaj da su nekada išla u školu. Ovi što idu gube osjećaj šta je škola. Škola je mjesto gdje se uči, ili škola je mjesto gdje se ispituje sve ono što te mama naučila kada si bio/ bila online sedmica. Prosvjetni radnici gube motivaciju. Rade 24 sata, nemaju svog slobodnog vremena, svojoj djeci ne mogu stići da pomognu. Pregorjeli smo i fizički i psihički. Vozimo na rezervi. Ali najteže mi pada što svaki dan sve više lažem, što učenike što svoje dijete. Nikada u životu nisam bila lažov, ali šta sam se u toku ove godine nalagala, Bog neka mi oprosti. 

Mama, kada će prestati corona? Rekla si na ljeto. 

Pa nisam rekla koje ljeto. 

Mama, kada ćemo svaki dan ići u školu? Online je težak, ti ne znaš ništa da objasniš i imamo puno zadaće. 

Zamisli kako je djeci koja su stalno online.

Uh, ne želim to nikako. Ja mogu online samo vikendom. 

Mama, zašto ste vi odrasli nervozni?

Šta ti znaš šta je nervoza? 

Znam, pa vidim kako razgovarate. 

Život odraslih nije baš jednostavan kao vaš dječiji.

A, mama kada će vakcina doći kod nas? Ok, izgleda sa nisi više dijete.

E sine, to niko ne zna. 

Ne volim kada me zoveš sine, to sam ti već ponovila milion puta.

Ok, ja se izvinjavam. Sa seenom ili bez seena, ali opet niko ne zna. 

Hoće li nas djecu vakcinisati? 

Koliko znam neće. 

Pa zašto onda mi ne možemo u školu? 

Pa zato što su stručnjaci tako odlučili, valjda stručnjaci znaju. 

Pa stručnjaci bi trebali da znaju i kada će ovo prestati pa ne znaju, to znači da nisu stručnjaci.

Pa recimo da si u pravu. 

Šta mi, zapravo, čekamo?

Čekamo proljeće, jer vakcine izgleda nećemo još dobiti.

Ok, hajde da čekamo proljeće. U životu je uvijek bitno da imamo nešto da čekamo. 

Ali i proljeće brzo prođe, zar ne? 

Da, tako će i sve ovo brzo proći, mama. Vidjet ćeš. 

Hoće, zlato moje. A mene je strah da ćeš ti previše brzo odrasti dok mi čekamo da ovo prođe. 

Ali ja jedva čekam da odrastem. Ne brini, neću se ja ljutiti. 

Nećeš ti, ali hoću ja jer nisam ovako zamišljala djetinjstvo svoga djeteta.