Izvrsnost na djelu

Jadi mladog Vertera

utorak, 30. mart 2021.

Sjajni Amer Tanović, učenik II razreda Gimnazije Dobrinja, dao je svoj kritički osvrt nad Geteovim junakom Verterom.

Jadi mladog Vertera
Amerov umjetnički i kritički izraz, njegova vještina da jednim crtežom prikaže cijelu kompoziciju radnje, analizu lika, tjeskobu srca i Verterov umor od života je svojstvena našem učeniku geniju. Ovakav pristup lektiri doprinosi funkcionalnom znanju, kritičkom razmišljanju učenika. Čitajmo da bismo živjeli!
 
"Osoba na njoj nikad ni ne pomisli da izađe iz saksije, samo se sažalijeva nad sobom. Implicira se da će osoba ponoviti proces zalijevanja, rasta i ponovnog odrezivanja izraslog. Verter je osoba koja nije znala, niti htjela, izaći iz saksije. Njegova kazna je bila njegov zločin, zbog čega on nikada nije mogao biti istinski sretan."
 
 
Jadi mladog Vertera (analiza glavnog lika i kritički osvrt)
Za ovu lektiru sam odlučio uraditi ilustraciju na citat koji bih osobito istakao. Verter ga piše prije svog odlaska iz grada u kojem se zaljubio u Lotu. “[...] a onda, dragi moj, da nije možda ta moja čežnja za promjenom prilika, neka unutrašnja, nelagodna nestrpljivost, koja će me progoniti ma kuda pošao?” (str. 60) je citat kojim Verter završava svoje pismo iz 22. augusta, i odražava Verterov najveći problem koji je konstantan u cijelom djelu. Verter pokušava pronaći sreću na različite načine u vrijeme nastanka pisama, a kada mu ne uspije, deprimirajuće misli mu se vraćaju. Ciklus koji sam pokušao pokazati u ilustraciji se u djelu ponavlja nekoliko puta, a implicira se da se taj ciklus dešavao i ranije. Verter pokušava nešto promijeniti i nakon kratkog nadmoćnog osjećaja sreće, nešto drugo se, uprkos njegovim željama, promijeni, te se on odluči na sopstvenu drastičnu promjenu (npr. kako je otišao iz svog rodnog grada nakon što je Leonora pobjegla, a onda i iz grada u kojem se zaljubio u Lotu). Verter je jednostavno lik koji nije mogao pobijediti, prosto radi svog strastvenog načina života. Rečenica koju sam naveo iznad je upućivala na to da je on, bar na podsvjesnom nivou, bio svjestan svog problema. Volio bih da je dublje razmislio o istom, jer smatram da bi, kada bi shvatio zašto to radi, dosta njegovih životnih problema bilo riješeno te da bi ciklus njegovog samodestruktivnog ponašanja bio završen. Da bi se ciklus prekinuo potrebno je uočiti ga i suočiti se s njim. Verter ga je površno uočio, ali nije uradio ništa osim toga. Imam osjećaj da se Verter više volio jaditi i sažalijevati nad svojom sudbinom, nego što je volio objektivno sagledati svoje probleme i time ih potencijalno riješiti. Tu sam primijetio paralelu sa citatom koji sam izdvojio na prethodnoj lektiri, “Život je san”:
 
“U jadikovanju toliko uživanja ima,
rekao je jednom mudrac jedan,
pa se često jadikovanje
čak potajno i priželjkuje” (str. 20, I čin, I scena)
 
Mislim da se u “Jadima mladog Vertera” radi upravo o tome, o Verterovoj mazohističnoj potrebi da ima život kakav ima, da ima jade, da ima patnju. Zbog toga nisam uživao u čitanju ove knjige velikim dijelom, Verterov način života i konstantno jadikovanje mi je bilo apsurdno. Njegove hiperbolizovane emocije mi također nisu previše dobro sjele. To sam sve pokušao prikazati u svojoj ilustraciji. Osoba na njoj nikad ni ne pomisli da izađe iz saksije, samo se sažalijeva nad sobom. Implicira se da će osoba ponoviti proces zalijevanja, rasta i ponovnog odrezivanja izraslog. Verter je osoba koja nije znala, niti htjela, izaći iz saksije. Njegova kazna je bila njegov zločin, zbog čega on nikada nije mogao biti istinski sretan.

Povezani članci