Koliko košta prosvjetni radnik?

...

Njima uvijek malo.
Najviše odmaraju.
Kako ih nije sramota. 

To su rečenice koje sam čula nebrojeno puta na račun prosvjetnih radnika. Vrlo često nisam htjela da ulazim u rasprave na tu temu jer sam unaprijed znala da sa mnogima ne bih mogla izaći na zelenu granu. 

Demagogija je opasna pandemija našeg društva i odnosi svoje žrtve koje se nigdje ne broje. 

Svi više rade i zaslužuju povećanje plaća od prosvjetnih radnika. 

I ja se pitam kada smo mi to izgubili na vrijednosti? Kada je devalvirao učitelj? 

Mislim da je to nastalo onog trenutka kada su svi počeli da se petljaju u obrazovanje. 

Jeste, u obrazovanje su uvalili ruke do lakata i ko je iz te struke i onaj ko se očešao o školu.

 O tome koliko treba biti plaćen prosvjetni radnik odlučuju najčešće oni koji i ne znaju kako izgleda održati čas. Oni koji se za svoj posao ne pripremaju ili imaju pomoćnike koji to za njih rade. Oni koji da moraju kupiti knjigu ili materijal za posao iz svog džepa, ne bi nikada na posao ni došli. Oni koji nikada ništa honorarno, volonterski, na dobrovoljnoj bazi nisu uradili. Oni koji svojoj kući ne nose posao, oni koji misle da su prosvjetni radnici paraziti na budžetu. 

Eh, dragi moji svi koji tako mislite, odmah da vam kažem da je ova naša zemlja i dobra ko o njenoj budućnosti odlučuje. 

Znam da je najlakše manipulisati neobrazovanim, znam da je najmanje bitno koju si školu ili fakultet završio ako imaš nekoga ko će te pogurati, znam da tako sve funkcioniše, pa samim tim koga briga za prosvjetne radnike. Školu odavno mnogi posmatraju kao ustanovu koja besplatno čuva i brine se o djeci dok roditelji rade ozbiljne poslove i zarađuju ozbiljne plate. 

Naučiti dijete da čita je trajno dobro koje će donijeti mnoga druga dobra. Naučiti dijete da piše je vrednije od svake limuzine s rotacijama, naučiti dijete da sabira, oduzima, množi i dijeli je vrednije od svakog vašeg službenog puta ili svečanog ručka. Ne očekujem da ćete se nasekirati zbog ovoga, nećete vjerovatno ni pročitati, ali će vam stati knedla u grlu kada vidite svoju bivšu učiteljicu kako stoji ispred pekare i čeka da joj neko kupi hljeb, jer da je imala dobru plaću ne bi sada umirala od stida. I neka vam stane u grlu svaki zalogaj na svečanom ručku kada neki mladi čovjek napusti ovu zemlju, jer ste vi srozali sve što je ikada imalo prave vrijednosti. 

Na obraz i čast vam bilo, znam da ste ih imali jer su vas tome učili u školi, ali ste ih negdje usput izgubili.