...idemo redom...

DESET GODINA MATURE

petak, 14. januar 2022.

Učimo djecu za život, a ne za eksterne mature, i ne plašimo ih više. Svakako su dovoljno uplašeni.

DESET GODINA MATURE

Jubilarnih 10 godina eksterne mature u KS. Znamo li gdje smo, šta smo postigli za tih 10 godina? Imamo li neku analizu, ili Studiju za sve vrijeme? Jesu li nam učenici obrazovaniji? Znamo li koje su prednosti ovakvog vida evaluacija učeničkih znanja? Znamo li? 

Ja evo ne znam, a od njenog uvođenja sam i direktno i indirektno involvirana u njenu implementaciju.

Ono što znam jeste da je online upis učenika u srednje škole pomak i da nema mjesta za manipulaciju, ili ipak ima? To govore brojke učenika koji dobijaju saglasnosti da se iz jedne škole prebace u drugu, za koju nisu imali bodove, ali to je posebna priča. 

Bodovi eksterne mature čine 30% ukupnih bodova za upis. Ni malo, ni previše. Dovoljno da se omakne i najboljem učeniku i da mu promakne upis u željenu školu, da se posreći nekome, teško. Da li je u ovakvom svom obliku validan test za evaluaciju znanja, nisam sigurna?

Jesmo li uvođenjem Eksterne mature u vrijeme pandemije i online nastave koja je iza nas, a možda opet pred nam, gurnuli pod tepih sve probleme obrazovnog sistema koje smo vukli od prije kao kvaran zub, pa sada smo došli do gangrene, ali se pravimo da to nije ništa strašno. Jer bitno je zadržati sve zube na broju, nema veze što je neki kvaran i što nas boli. 

Eksterna matura poslije dugog online perioda i prvog polugodišta regularne nastave je ozbiljan zalogaj. Preambiciozan, rekla bih. 

Učenici koji bi trebali da polažu Eksternu maturu su bili 7. razred kada je online nastava počela i tek u 9. razredu su se vratili u školske klupe. 

Smatrate da je to uredu, da je moguće, da je sasvim normalno i prirodno poslije svega? 

Pa idemo redom.

1. Ti učenici su u vrlo osjetljivom periodu razvoja bili u izolacijama koje ni odrasli nisu dobro podnosili. Prolazili razne krize, vrlo često bez adekvatne psihološke podrške, bili uskraćeni za druženja i socijalizaciju u društvu svojih vršnjaka. Mnogo njih ima strašan strah od virusa, a mnogi su izgubili i članove svoje porodice, ali učiti se mora. Matura se mora polagati.

2. Online nastava je bila i ostala nužno zlo i sve njene propuste znamo odlično. Gradivo je bilo prilagođeno, a online nastava je bila svedena na poruku pročitaj lekciju na strani 68 do ozbiljnih online časova i predavanja koja su bila sjajna. Neko je imao sreće, a neko "sreće" pa je naučio ili se odmorio od učenja. Ali ako ne tada, učiti se mora sada, par mjeseci pred eksternu maturu.

3. Ako očekujete od učenika da će sami sjesti i naučiti sve propušteno, onda ste vi baš djeca. Ali i djeca učiti moraju.

4. Nemaju sva djeca priliku da im roditelji plaćaju instruktivnu nastavu za sve ono propušteno. Gdje ima volje, ima i načina da se uči. 

5. Stres koji djeca prolaze za vrijeme eksterne mature i njihovi roditelji skupa s njima sam vam već davno jednom opisala. Ne želite da znate kako izgleda napad panike djevojčice koja zna da mora da dobije 10 bodova iz svakog predmeta da upiše željenu školu ili da upiše bolesnu ambiciju svojih roditelja. Ja znam, gledala svojim očima više puta. Ali upisati se mora.

I da ne bude nejasnoća, nisam ja protiv evaluacija znanja, ne želim da naša djeca budu zakinuta za obrazovanje kakvo se provodi svugdje u svijetu, ali mi očigledno ne znamo kako se to radi.

 Ili da konačno naučimo kako ili se prestanimo brukati. 

Preko devetogodišnjeg obrazovanja i eksperimenta kojeg SAMO MI provodimo i ovo nam je još jedan. Godinama sve ide preko leđa djece koja su naša budućnost. 

E pa u budućnost se ne ulaže tako. 

Ulažimo u škole, u opremu, u nove tehnologije, edukacije nastavnika i profesora, prepisujmo modele odličnih obrazovnih sistema iz Evrope...

Učimo djecu za život, a ne za eksterne mature, i ne plašimo ih više. Svakako su dovoljno uplašeni.

Za znanje, obrazovanje, evaluacije koje su dobro osmišljene i provjerene u praksi ozbiljnih obrazovnih ustanova VELIKO DA. I s tim će se složiti i roditelji i nastavnici, ali poligon za eksperimentisanje ne smijemo više biti, jer obrazovanje nije eksperiment.

 

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci