NEĆU CVIJET

HOĆU SVIJET

utorak, 08. mart 2022.

Jer ima nas drugačijih, ali ne onako kako mnogi zamišljaju, ima nas tamo gdje nema niti jednog muškarca, tamo gdje se koplja lome svaki dan za bolje sutra svih nas...

HOĆU SVIJET

Danas je 8. mart 2022. godine. Pratačka obilježavanja ovog datuma nalazi se u 1857. godini, kada su tekstilne radnice demonstrirale New Yorkom zbog izrabljivanja, loših uslova rada i niskih plaća. Onda i službeno, 1909. godine dobijamo svoj dan. Dobijaju dan žene širom svijeta, ali se na Balkanu važnost ovog datuma ogleda kroz crveni karanfil, ručak u nekom restoranu sa svečanim stolnjacima, ručak koji neko drugi priprema za žene. Njihovo je samo da odu frizeru, našminkaju se i obuku najljepše što imaju. Da ne pada snijeg jer snijeg i salonke koje se čuvaju za specijalne prilike, a ova je takva, ne idu skupa.

Taj dan ne kuhaju ručak kući, jer su vjerovatno sve pripremile dan ranije. Ovo je njihov dan i treba da uživaju i da se osjećaju posebno. Muzika će svirati, a one će zaboraviti na sve obaveze koje imaju, na sve terete svijeta koje nose na svojim leđima, na niske plaće i niske udarce riječima koje trpe, zaboravit će da su odustale od studiranja jer je preče bilo da studira brat, zaboravit će da modrica ispod oka boli, ali da stid što trpi batine peče gore od modrice.

Zaboravit će da svojim novcem ne raspolaže kako želi, nego kako joj se kaže, zaboravit će kakve je suze prolila što je rodila prvo pa žensko dijete, zaboravit će da na konkursu nije prošla samo zato što je žena i samo zato što će rađati, zaboravit će da su njena suknja i dužina suknje njen najveći bezobrazluk, zaboravit će da se odrekla prezimena očevog, da bi objeručke prihvatila prezime nečijeg tuđeg oca, zaboravit će uz glasnu muziku i glasno pjevanje žena, koje kao u transu izgovaraju iste riječi, da je zaboravila kada je zadnji put otišla na sistematski pregled, jer sve ima preče od prečeg, a njeno zdravlje i nije u tim prioritetima. Zaboravit će koliko se opravdava što je bolesna i što mora da otvori bolovanje, i koliko se krila kada je imala mučninu i glumila da je nešto loše pojela sve dok stomak više nije mogla da sakrije širokom garderobom. Zaboravit će da je sramota tražiti godišnji odmor na koji ima pravo samo zato što je gazda, šef, direktor u problemima… 

Kažu, mjesec mart je mjesec ženske historije, svi ostali su izgleda mjeseci muške historije. Strašno, ali ispade tako. A historija o ženama malo ili nikako piše. Dali su nam 8. mart i kafanu uz crveni karanfil, ali da se maknemo iz vlasti, politike, da siđemo sa visokih funkcija, jer previsoko je to za ženu. Njeno je da bude nešto pitomije, suptilnije od toga, neka kućna biljka, naprimjer. Dobile smo crveni karanfil, kafanu, muziku, salonke…

E nećeš!!!

Dosta!!!

Ja tome ne želim da učim ni svoju ni tuđe kćerke!

Eto vam i karanfili, i kafane jednom godišnje, i svečani stolnjaci i lažni govori, i salonke i pokloni kupljeni po niskim cijenama i popustima na količinu, i ručak koji spremaju kuhari, muškarci taj dan, eto vam sve to, jer ništa nam to ne treba! 

Jer ima nas drugačijih, ali ne onako kako mnogi zamišljaju, ima nas tamo gdje nema niti jednog muškarca, tamo gdje se koplja lome svaki dan za bolje sutra svih nas, ima nas u redovima iz kojih su muškarci pobjegli jer nisu znali, ima nas u svakoj priči i pjesmi o hrabrosti i snazi, ima nas u bitkama koje samo žene znaju da vode, ima nas na položajima na kojima se niti jedan muškarac ne zna snaći.

Eto ima, ne biste vjerovali gdje nas sve ima. A najviše nas ima u kćerima koje smo rodile. Najviše nas ima u njihovom inatu i prkosu, njihovim tvrdoglavostima, u njihovim kratkim fitiljima kada ih neko zovne ”sine” u njihovim planovima da budu piloti, da budu sve što požele jer mogu, hoće, znaju.

I ne postoji za njih jedan dan, jedan cvijet. 

ZA NJIH JE ČITAV SVIJET!

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci