Sajam je...
Koga je briga?
Ko će kupovati knjige na sniženju?Ko uopće danas čita knjige? Ima nas. Živi smo. Postojimo.
Dani su knjige u Sarajevu.
Sniženja su tu.
Sajam je ponovo u našem gradu.
Koga je briga?
Ko mu se raduje?
Ko kupuje knjige na sniženjima?
Ko uopće danas čita knjige?
Pitanja koja skoro svakodnevno čujem.
Pa da probam odgovoriti svima onima koji se pitaju.
Briga je one koje je uvijek bilo briga za sajmove knjiga. Koji u Beograd nisu išli zbog kafana i splavova, nego zbog odličnog sajma. Briga je one koji vole čitati a da vam ne znaju objasniti zašto je to tako i smatraju da je glupo to i objašnjavati.
Raduju mu se oni kojima je to najljepši događaj koji se u jednom gradu može dogoditi. Bez velike pompe, reklame, bez kiča i galame.
Na sniženjima kupuju knjige oni koji ih kupuju i kada nisu na sniženjima, samo što kada imaju priliku na sajmu pronaći naslove po odličnim cijenama, onda kupuju sve i što su planirali i što nisu. I njih ponese impulsivna kupovina pa potroše više nego što su smjeli. Samo to je inteligentna kupovina. Kupovina koja se ne vidi kao novi par cipela, nego vam se vidi na duge staze života.
I posljednje pitanje, po mom mišljenju najgore koje vrlo često čujem.
"Ko uopće danas čita knjige?"
Vi, gospodo, očigledno ne. Niste nikada, nećete i nije to za vas. Dakle, dijelimo se na nečitače i čitače.
One koji pojma nemaju kada je sajam, gdje se održava, kada su knjige snižene i slično, one koji se osipaju od riječi knjiga, a da je kupuju nisu ludi. Čitače ne treba objašnjavati.
Ove prve vrste je nažalost više.
Čitanje knjiga je stvar lične higijene duše. To je nešto što je prijeko potrebno svakom biću. Čitati i čitajući živjeti sve ono što se u knjigama nalazi je vrlo jeftino putovanje s gratis životnim lekcijama i iskustvima. Neko je toga svjestan, neko samo pika putovanja preko turističkih agencija.
Nikada se nećemo shvatiti. Oni koji čitaju one koji ne čitaju. Nikada neće imati šta ni da pričaju na neku malo ozbiljniju temu. Nikada neće ni skupa ganjati sniženja, a neće se ni naći na istom putu.
Ali da vam kažem. Važnost knjige se uči od malena. Kako učimo djecu da peru zubiće, tako ih učimo da moraju čitati knjige. Ako ne peremo zube, znamo šta će se dogoditi zubima. Ako ne čitamo, isto će se dogoditi s našim umom. Znam, surovo zvuči, ali je istina.
Sajam je.
Koga je briga?
Ko će kupovati knjige na sniženju?
Ko uopće danas čita knjige?
Ima nas. Živi smo. Postojimo.
Učite svoju djecu, ako već vas nisu naučili, da čitaju knjige, da vole knjige, da kupuju knjige. Nije nikada kasno. Kasno je kada shvatimo da im nismo ni pokušali približiti knjigu onako kako ona to zaslužuje.
