Koliko puta?

Oprostite nam

petak, 06. maj 2022.

Svi smo odgovorni, svi smo mogli bolje, svi smo gurali pod tepih, svi smo znali da nešto nije uredu, svi smo...

Oprostite nam

Koliko se dana pričalo o strašnoj vijesti koja je potresla naš grad i državu? 

Koliko je hitnih sastanaka održano nakon tog tragičnog događaja koji je jedan od više njih u posljednjih pola godine? 

Koliko se mišljenja stručnjaka tražilo glede ove strašne činjenice da su nam djeca nestala pred očima?

Koliko se stručnjaka poslalo odmah, urgentno, hitno, bez odlaganja u sve osnovne i srednje škole u našem gradu, državi da organiziraju predavanja o mentalnom zdravlju? 

Koliko se psihologa sa biroa pozvalo i rasporedilo, odmah iz istih stopa u sve škole? 

Koliko je socijalnih radnika moralo napraviti izvještaje o svim porodicama koje su evidentirane kao one u kojima postoje problemi i one u kojima su djeca ugrožena? 

Koliko se radionica održalo u osnovnim i srednjim školama s ciljem osposobljavanja prosvjetnih radnika da prepoznaju učenike sklone suicidnim mislima? 

Koliko se roditelji informišu i edukuju o mentalnom zdravlju, potrebama svoje djece i njihovim problemima? 

Koliko puta još trebamo čuti ovakvu vijest da nam se zaledi krv u žilama dok se ne sjetimo da ništa nismo poduzeli ni prošli put?

Koliko ćemo još puta okrenuti glavu kada nam naše dijete ili naš učenik kaže da ne može više? 

Koliko ćemo puta prokomentarisati kako su današnja djeca razmažena i imaju sve, jer sve očigledno nemaju i nisu razmažena, nego izgubljena u svijetu odraslih?

Koliko puta? 

Imamo li odgovore?

Znamo li kako dalje?

Ili čekamo da nam neko drugi riješi probleme u porodici, učionici, školi, društvu jer je sramota tražiti stručnu pomoć, jer je sramota ne biti dobro, biti zbunjen, napušten, drugačiji, svoj, nevoljen, odbačen... 

Počnimo pričati već jednom o problemima!

Prestanimo ih gurati pod tepih ili prebacivati kao vruć krompir nekome drugom. 

Svi smo odgovorni, svi smo mogli bolje, svi smo gurali pod tepih, svi smo znali da nešto nije uredu, svi smo...

Ali smo šutili. 

Oprostite nam.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci