Maj je ...

Grlom u jagode

petak, 20. maj 2022.

... pa šta bude

Grlom u jagode

Kraj je maja i počinje groznica upisa u srednje škole. Djeci se ne uči, roditelji bi da im djeca upišu što bolje srednje škole, po mogućnosti neku milozvučnog imena, da to bude još jedan trofej u vitrini roditeljstva, a oni bi ono što i ostala raja iz razreda, mahale...

I tako postoje želje ali ih mogućnosti uvijek koče i na kraju razočaraju. Rijetko ko djeci objasni kako izračunati bodove i koliko im bodova treba za koju školu. Oni samo znaju da nešto žele, da možda oni ne žele ali žele roditelji, da će im to upisati raja iz razreda...

I nema ni veze što možda pojma nemaju koji su im bitni predmeti za tu školu, što možda pojma nemaju za šta se u toj školi obrazuju ali biće problem kada se u online upis krene željom, a ne bodovima, kada umjesto upisane škole dobijemo razočarenje i školu koja je jedina preostala i onda mukama nigdje kraja. 

Nisu krivi učenici koji žele da upišu školu u koju će ići raja iz razreda. To je sasvim prirodno razmišljanje, to što nisu imali takvo obrazovanje da se od prvog razreda usmjeravaju u pravcu izbora za srednju školu prema afinitetima i mogućnostima jeste problem. Nisu krivi ni roditelji koji žele najbolje za svoje dijete, jer to je valjda prirodno. 

Kriv je sistem koji godinama ne funkciniše na principu da profesionalna orijentacija mora biti studiozno provođena sve vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja. 

Učenici u devetom razredu ne bi imali ovakav stres već bi odavno znali koje su to škole prva 3 jedina moguća izbora za njih. Roditelji ne bi izmišljali koja je to škola milozvučnog naziva za njihovo dijete, jer je to uradio neko koje je mnogo objektivniji od njih, u srednjim školama ne bi bilo ispisivanja i upisivanja u prvom polugodištu kada se napravi cirkus od online upisa i sve baci pod noge, posebno uspjeh i bodovi. A i škole bi dobile učenike koji su zaista za tu školu. Ovako u maju svi sudionici tog strašnog upisa prolaze takve muke, dileme i razočarenja da je to strašno. Znam, mi bismo to uveli da ima neko da nam smisli, osmisli kako to treba da izgleda. Opet ne znamo prepisati od onih koji to znaju iz Evrope i koji to rade sigurno zadnjih 35 godina. Ali mi ne volimo da prepisujemo, mi samo pošteno pa i na svoju štetu. Grlom u jagode pa šta bude. 

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci