Primjer?

četvrtak, 22. decembar 2022.

Ovih dana bih vrištala zbog ovih koji su zalutali u obrazovanje, dok svi oni čestiti umiru od sramote i stida. Pitam se jesu li oni ikada naučili šta znači biti PRIMJER?

Primjer?

Ne znam da li sam ja izabrala ovaj poziv ili je on izabrao mene? Hoću da vjerujem da smo se našli iz ljubavi obostrane. Ja,  jer neizmjerno volim da učim one koji tek kreću u život. Poziv, baš mene jer sam obećavala. Ja samo vjerujem u obostrano, jednosmjerno je teško, komplicirano i nije praktično. U obrazovanju mora da bude obostrano. Osoba da je rođena za učiteljski poziv i poziv da je čekao baš takvu osobu. Moraju, brate, biti jedno za drugo. 

Ovih dana boli me pomisao da nismo svi na pravoj strani. Da se nisu svi iz obostrane ljubavi našli u učionicama, vrtićima. 

Boli me još više jer znam da to čega se stidim, plašim i prezirem je među nama. Sramim se što ono u šta smo uvijek vjerovali da je moralna vertikala, niti je više vertikala, a najmanje moralna.Teške su ovo riječi, još teže osude, osuđene, presuđene, neosuđene. Teške i preteške, ali su tu. 

Ja sam učila od najboljih, zaljubila se u ovaj poziv zbog onih koji su u njega bili zaljubljeni do ušiju. Zbog onih koji su bili primjer kako se postupa u svakoj situaciji za koju nisu rješenja pronalazili u pedagogijama, metodikama, psihologijama, nego u svome srcu, čistom, neiskvarenom. Učila od onih koji su ovaj poziv držali na takvom nivou da ste se divili i njima i pozivu.

Od jedne takve sjajne žene, pedagoga, psihologa, profesorice, majke, drugarice ...čula sam rečenicu koju nikada neću zaboraviti. „Prosvjetni radnik mora da vodi računa kako će i nedjeljom ujutro otići u trgovinu po hljeb i mlijeko, uvijek mora biti primjer.“

PRIMJER!!!

Ovih dana intenzivno razmišljam o toj rečenici, a posebno o posljednjoj riječi. Pitam se, kakav smo to nevakat dočekali? Kakvo smo to društvo postali? Čemu se možemo nadati? Ovakvi? 

Ne generalizujem, jer to bi bilo strašno. Znam koliko mojih kolegica i kolega su genijalni, ali znam da ima i onih zbog kojih ovih dana nisam dobro, zbog kojih se stidim što sam dio istog poziva, zbog kojih se pitam zašto baš među djecu zalutaše. 

Ovih dana me boli spisak prosvjetnih radnika osuđenih za pedofiliju u našoj zemlji. Boli do „Zemljo, otvori se!“ 

Ovih dana me boli jedan dječak koji nije mogao na priredbu zbog broja svojih hromosoma. Ali njemu priredbu niko oduzeti neće jer on zna napraviti svoju. Ovih dana bih vrištala zbog ovih koji su zalutali u obrazovanje, dok svi oni čestiti umiru od sramote i stida. Pitam se jesu li oni ikada naučili šta znači biti PRIMJER?

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci