Generacija Z

PAZI KNJIGA!

petak, 02. novembar 2018.

Vježbamo tijelo, jedemo zdravo, trčimo, idemo u teretane, održavamo kondiciju... Ali mozak ne ide u teretanu.

PAZI KNJIGA!

Čitanje – disciplina koja u 21. stoljeću zahtijeva visinske pripreme, kako fizičke, tako i psihičke. Za čitanje knjiga učenici nam se pripremaju kao za olimpijadu.

Sa koje strane prići knjizi,  odsprijeda ili odstraga?

Da li čitati sve ili svaku desetu stranicu, pa šta bude?

Koliko stranica ima?

Koja je veličina fonta?

Da li je na ćirilici ili na latinici?

Da li su pjesmice ili roman strašni?

A možda da skratimo svoje muke i skinemo je sa interneta, kao svi normalni ljudi?

Koliko dugo je trebamo držati u rukama da roditeljima zamažemo oči?

Kada dobijemo negativnu ocjenu, samo treba reći da smo pročitali, ali nismo shvatili.

Nakon opširne opservacije i detaljnog sistematskog pregleda knjige (samo bris joj nisu uzeli) daju konačan sud.

NEĆU NI ČITATI! KO JOŠ DANAS ČITA KNJIGE!? KO???

Ima jedna komšinica, vidim je u autobusu svaki dan. Sjedne, izvadi knjigu i čita. Pravi se dama, ne znam kako može čitati dok se vozi, meni se povraća.

I mama kada krenemo na more ponese knjigu i kaže kada se vratimo da nije stigla pročitati knjigu jer smo tako malo bili na moru. Znam, krivo je more.

Knjige čita samo baš ko mora i kome je velika nevolja u životu.

E upali smo mi u nevolju da ne može biti veća!

Pred nama su instant generacije, sve na dugme, sve na klik, sve odmah i sad, i ništa se ne čeka. Ne čita se knjiga danima da bismo dobili odgovor šta se desilo na kraju. Nestrpljivost je epidemija koja hara svijetom.

Pred našim očima rastu generacije koje dnevno izgovore više poštapalica nego samoglasnika, generacije dirigenata koje za svaku riječi koja im je „na vrh jezika“  mašu rukama da je jednostavno opasno stajati u njihovoj blizini i s njima razgovarati, jer biste mogli dobiti po nosu. Generacije galamdžija koje visinom svoga tona žele ostaviti dojam ubjedljivog govornika.

Vježbamo tijelo, jedemo zdravo, trčimo, idemo u teretane, održavamo kondiciju... Ali mozak ne ide u teretanu. Rijetki vježbaju mozak. Knjige nam stoje za ukrase, da skupljaju prašinu, da se njima prepadaju djeca, da se u njima krije novac od samoga sebe, da se nose na more i vraćaju s mora. Zalutali smo, neko nam je ogadio knjigu, neko nam je djecu prepadao knjigama, ne znamo ko?

Odgajamo generacije koje moramo animirati cijeli dan i koje nam opet kažu da im je dosadno. Poklanjajte djeci knjige umjesto skupih igračaka i učite ih svojim primjerom kako se knjiga voli!

Možda da probamo djecu prepadati ovako:

Pazite se knjiga!

Mogli biste postati jasniji i uvjerljiviji bez galame i popratne gimnastike.

Pazite se knjiga!

Mogli biste se relaksirati i opustiti za male pare.

Pazite se knjiga!

Mogli biste naučiti nešto o životu.

Da, i pazite se knjiga!

Možete otići na more i pročitati knjigu i shvatiti da ste baš dugo bili na odmoru i da ste se lijepo odmorili. Možda je do klime, na zraku se bolje čita.

Zaključak: Nije do nas, do klime je!

I nemojte ovu rečenicu bukvalno shvatiti!!!

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci