KALKULACIJA ZA RASPUST

Nije ni raspust što je nekad bio. Pošalju te na selo, kupe ti sličure i kraj priče. Trenirali smo jedni druge, stariji učili mlađe besplatno. Rentali smo jedni od drugih skije i sanke, isto besplatno i išli kući kada smo bili gladni i žedni... Ali to je davno prošlo vrijeme, danas je raspust disciplina za koju je potrebno napraviti ozbiljan finansijski plan i za koji se treba pripremati kao i za olimpijadu.

Ako uzmemo u obzir da dijete želi aktivno provesti svoj raspust i da je vrijeme da nauči ili usavrši neki zimski sport ili da nas kao roditelje boli briga šta oni hoće, ali mi ih na svoju inicijativu upišemo na neke aktivnosti, kreće prava finansijska avantura. Malo ko o tome priča. Kada se počne primicati nova školska godina svi mediji bruje o izdacima roditelja da bi se dijete spremilo i opremilo za školu. Šta je sve potrebno da se kupi i koji novčani iznos je potrebno izdvojiti. Roditelji se već nekako unaprijed pripreme za te izdatke, ali rijetko ko govori koliki su troškovi zimskog raspusta.  

Zimski raspust je skup sport. Naravno, nije nužno i obavezno da svoju djecu za vrijeme zimskog raspusta upišemo na hiljadu aktivnosti, ali jedino na taj način možemo izbjeći pasivno sjedenje pred računarima i mobitelima. Pa ako krenete zdravom logikom mnogi će se složiti da je januar u finansijskom smislu najteži mjesec. Kada tome dodamo jednu, dvije ili pak tri škole skijanja, isto toliko opreme, polovne, nove, posuđene, toplih čarapa, kapa, rukavica, brila, dukserica, čizama, sendviča, čajeva, prevoza, goriva, klizaljki, odlazaka u kino bar jednom, kokica, sokova, grickalica, odlazaka na kolače ili pizzu sa drugarima, neku predstavu slučajno i namjerno, nekog produženog vikenda na planini, selu, moru...Odlaska barem jednom na neki bazen...i sada bih mogla još svašta nešto da nabrajam ali nema potrebe, razumjeli smo se. Košta to debelo u svim mogućim varijantama.

 Udar na roditeljski novčanik je priličan. Sada će mnogi roditelji, iskusniji, stariji i sa više djece reći da to tako ne mora biti i da djecu treba držati pod kontrolom u smislu njihovih želja, a u skladu sa našim roditeljskim mogućnostima. Slažem se i sa tim, zaista treba. Ali moramo priznati da mi odgajamo djecu u 21. stoljeću kada je količina informacija, mogućnosti koja im se nudi, opcija zabave i rekreacije ogromna.

Ništa ne mora biti novo, sve može biti posuđeno, polovno ... ali opet košta. Ne moramo djecu slati na sve te aktivnosti na raspustu, možemo ih odvesti kod deda i nana kako su nas naši roditelji vodili. Mogu učiti da pletu, igraju karte ili šah sa dedom, da pomognu oko pravljenja kolača, dedi oko čišćenja snijega. I sve to treba i sve je to divno, ali našoj djeci to je dosadno nakon dva dana, šta dalje. Uz sve dužno poštovanje prema dedama i nanama, ali oni nisu besplatna zabava za našu djecu.

Mnogi će reći da se svaki put treba dogovoriti o jednoj aktivnosti na koju će se djeca fokusirati, pametno i na finansijskom nivou isplativije. Ali kada imate jedno dijete, ako imate dvoje i više... i da vam samo pletu je investicija.

Sljedeća bitna stvara je da nisu svi roditelji na odmoru kada su im djeca na raspustu, dodatni udar na organizaciju i na budžet. Ili morate platiti neki produženi boravak, ili neko skijanje, neko klizanje ili bilo kakvu aktivnost da vam dijete/djeca ne budu sami za vrijeme vašeg radnog vremena, a to sve znači i da ne budu besposleni i prepušteni sebi.

I sad ona stara, poznata „ko je nas vodao, plaćao školu skijanja, klizanje, kino...“ sve znam, sve jasno. Možemo i mi tako, ali ako svoju djecu čuvamo u izolaciji od svijeta oko njih, ako nemaju pristup medijima, ako nigdje ne izlaze i ako se ne druže sa najvažnijim medijima u svojim životima, a to su njihovi vršnjaci. Teško je pratiti ono što drugi svojoj djeci pružaju ukoliko niste iste finansijske moći.

Jednako je teško i djeci uskratiti sve ono čemu se druga djeca raduju i o čemu će pričati po povratku sa raspusta. Treba naći mjeru u svemu tome i ne izgubiti kompas. Teško je reći koji je pravi način, formula ne postoji, januar se ne može izbjeći ni prespavati kao zimski san. On je čaroban onoliko koliko mi to želimo da bude, iscrpljujući koliko mi sebe opteretimo i troškali kako god okrenemo.

U svakom slučaju raspust opusti roditeljske novčanike, ali zato ispuni dječija srca.

I neka vam ne bude žao, sve ćemo im to „nabiti na nos“ kada porastu.