"Jaooo, blago se tebi, ti imaš tri mjeseca godišnjeg odmora."

petak, 05. juli 2019.

Sudija je svirao kraj, konačno je utihnulo školsko zvono. Završene su sve obaveze koje prosvjetni radnici imaju i sada počinje godišnji odmor.

Ali znate da ste trn u oku mnogima. Gledaju vas kao neku endemsku vrstu parazitskog porijekla koja ima tri mjeseca godišnjeg odmora ljeti. I to vas sa godinama različito nervira i uzbuđuje.

Prvo ste, dok ste bili mlađi, sa osmijehom na licu dočekivali te rečenice poluzavidnog tona.

Poslije ste pokušavali da objasnite svakome da to nisu tri mjeseca godišnjeg odmora. Jer mi radimo u školi, a ne idemo u školu. Razlika je ogromna.

Onda dođete u fazu kada kažete da imate godišnji odmor kao i svi drugi, ali je vama to sve u ljetnom periodu.

I level pro je onda kada baš poravnite i ne objašnjavate ništa. Uživate u tome da drugi misle da ste beneficirani paraziti koji tri mjeseca planduju, dok ostali ključaju u kancelarijama cijelo ljeto i jedva malo odu na more, kada dobiju svoj termin i baš tada bude ružno vrijeme i ne mogu da se okupaju. Isto kao da mi budemo mjesec dana na moru, pa nam nije bitno kakvo je vrijeme.

Pošto su ti komentari aktuelni ovih dana, da jednom, za sva vremena, razbijemo predrasude o prosvjetnim radnicima i tri mjeseca godišnjeg odmora ljeti.

Imamo 36 radnih dana, kao i mnogi drugi, samo mi to moramo iskoristiti za vrijeme ljetnog raspusta. Što znači, da mi ne uzimamo od godišnjeg za praznike, ne spajamo sa vikendima, ne planiramo zimovanja, ne uzimamo od godišnjeg kada krečimo kuću ili kada hoćemo malo da se odmorimo usred novembra.

Nemamo para da budemo na moru 20 dana. Budemo na moru kao i svaka prosječna osoba u našoj državi 7 noći, 8 dana. Ako se baš dobro organizujemo oko finansija, idemo u hotele, ako smo se bahatili tokom godine, čitaj mijenjali frižider ili veš-mašinu, idemo u apartman u kojem kuhamo kao kod kuće, jer domaće je najbolje, ako smo se baš puno bahatili, tipa renovirali kupatilo ili kuhinju, ne idemo nikako.

Ako neko i bude na odmoru u Turskoj ili nekoj egzotičnoj destinaciji, znaj da se ta/taj dobro udala/oženio. Od regresa ne možeš ni na Jablaničko jezero.

E sada se postavlja pitanje šta prosvjetni radnici rade na tolikoooooo dugommmmmm godišnjemmmm odmoruuuuu?!

Da i to razjasnimo!!!

- Pošto prosvjetni radnici imaju defekt o kojem bi se posebna studija trebala napisati, a zove se „ne mogu ja sada na bolovanje“, onda mi za vrijeme godišnjeg odmora „hodamo po doktorima“, valja izvaditi sve nalaze, malo se prekontrolisati, sada nam svi termini odgovaraju.

- Tu nam prođe bar 15 dana odmora. Ako treba kakva rutinska operacija i ona se ostavlja za godišnji odmor.

- Tada se obilazi sva rodbina, ide se na babine, na žalosti, u posjete dalekim rođacima koje niste odavno vidjeli, stigne se do komšija na kafu, jer dokoni ste... i valja sve nadoknaditi.

- Onda se „ganjaju papiri“. Ništa ljepše od ganjanja papira na godišnjem odmoru, sve što niste riješili u toku školske godine idealno je vrijeme da sada riješite. Istekla lična, vozačka, treba novi pasoš, treba ovo, treba ono uvjerenje. Uvijek neki papir fali, i ako ti ne treba, ti ganjaj, zatrebat će ti sigurno kada počneš raditi i tada nećeš moći ganjati, zato iskoristi godišnji odmor.

- Onda vodamo djecu kod stamatologa, ortopeda, vodimo ih u muzeje, u kino, na bazen, pa valja nadoknaditi sve ono kada su oni bili slobodni, ali mi nismo mogli da uzmemo godišnji odmor.

- Kada oduzmemo prvih sedam dana kada se aklimatizujemo na činjenicu da smo na odmoru dok sve ovo navedeno uradimo ...

- CIN, CIN – vaš godišnji za ovu godinu je istekao.

Ali nisam stigla otići stomatologu, pročitati knjige koje sam planirala, nisam, nisam, nisam...

Pa biće još godišnjih odmora, strpite se, eto sljedećeg tačno za godinu dana u isto vrijeme.

Zub gore, zub dole. Knjiga gore, knjiga dole.

Ako sada opet čujem rečenicu: “Jaoooo, blago tebi, ti imaš tri mjeseca godišnjeg odmora.“

Tačno ću ga knjigom po zubima.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti i radi u Srednjoj školi za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci