Doletio elektronski dnevnik, proletio proljetni raspust...

petak, 19. juli 2019.
Doletio elektronski dnevnik, proletio proljetni raspust...

Živjeti u 21. stoljeću ima svoje velike benefite. Sve su nam informacije dostupne, ako nam je dostupan internet. A kome to nije dostupan internet danas?! Svjetske metropole ga imaju po gradskim prijevoznim sredstvima, po trgovima, ulicama, pijacama... nema gdje ga nema. Ljudi su sada svugdje i u svako vrijeme „na mreži“. Htjeli mi to priznati ili ne, ali svi nam se poslovi odvijaju putem interneta.Tako je i sa obrazovanjem – u eri u kojoj se djeci u ruke, da vježbaju finu mehaniku, prvo da mobitel pa tek nekada poslije olovka, jer se olovkom mogu povrijediti. Podučavati, a ne koristiti internet je gotovo nemoguće. Škola, a da nema interneta, pa ni to ne može. 21. stoljeće je.

Prije nekoliko godina počeli smo pilotirati sa elektronskim dnevnikom. Moje oduševljenje tim novitetom je bilo jadno, jer sam dobila još jednu obavezu više. Papirni dnevnik plus elektronski dnevnik. Ali kada si pilot pilotirati moraš i onda shvatiš da je taj elektronski dnevnik zapravo vrlo dobra stvar.

Sada se mnogi neće složiti sa mnom, ali ovo je svakako samo moje viđenje i moj lični stav.

  1. Nema nosanja dnevnika (pošalji učenika, donesi-odnesi dnevnik, samo da ja upišem, zamoli nastavnicu da mi pošalje dnevnik...)
  2. Nema različitih rukopisa, onih čitljivih i onih nečitljivih
  3. Nema pečata, korekcija, mrljanja i brljanja
  4. Svi mogu pročitati sve
  5. Nema bacanja graha da li je ocjena iz pismene, kontrolnog, zadaće... sve piše, jer ne možeš upisati ocjenu bez tog dijela obrazloženja
  6. Roditelj uvijek ima pristup ocjenama svog djeteta i mogućnost slanja poruke nastavniku
  7. Nema komisija za pregled dnevnika, dnevnik se zaključa nakon određenog vremenskog perioda, pa ti onda piši pismo da ti otključaju da upišeš šta nisi na vrijeme. Pisma će pisati uvijek isti, to vam je jasno. A to su oni koji nisu pisali na vrijeme.
  8. Grupni unos ocjena uštedi 10 minuta posla, učenici na dobitku
  9. Treba izvještaj, klik – izvolite izvještaj
  10. Treba tabela, klik – izvolite tabelu
  11. Treba uspjeh, klik – izvolite uspjeh
  12. Dosta smo i mi išli pješke
  13. Taaaaa daaaaaa i ono najbitnije na kraju školske godine sve spremno.

Napominjem da je ovo moje viđenje i moja lična impresija, ali šta ako...???

Kao i svako ali, i ovo ali u životu sreću kvari.

Šta ako padne sistem?

Šta ako nema interneta?

Šta ako nam neko hakuje šifru?

Šta ako neko zaboravi unijeti ocjene učenicima? Šta ako, ako, ako?

Ja se time uopće ne zamaram, na godišnjem sam odmoru. Ako su stručnjaci smislili takvu vrstu pedagoške dokumentacije, smislili su i sva rješenja za spomenute probleme.

I prije su nastavnici i učitelji bili odsutni pa ne upišu čas što ti ga dođe „pao sistem“ .

Pa i prije se dešavalo da nastavnici i učitelji zaborave penkalo, pa ne mogu upisati čas, ocjenu, ali se nađe i to ti ga dođe „nema interneta“ – „došao internet“

Pa i prije su nestajali dnevnici, „spaljivani“, „klanjane dženaze“, što ti ga dođe „neko nam je hakovao šifru“ .

I sve se nekako rješavalo.

Meni je, lično i personalno, najdraže što neće više biti otvaranja dnevnika uz rečenicu: „Eh, da vidimo ko će nam danas odgovarati?“

Klik pa vidi šta statistika kaže, ko treba, a ne na kome se dnevnik izlizao.

Mnogi kažu da je to i dalje dupli posao, da će nastavnici i učitelji opet voditi svoje interne bilješke. Slažem se, ali pokažite mi nastavnika, učitelja, profesora koji nije imao interne bilješka i kada je imao i obični dnevnik.

A proljetni raspust je proletio, kako je došao tako je i otišao. U zaborav, nadam se.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci