Volim te najviše na svijetu...

I DJECA VOLE „VOLIM TE“

ponedjeljak, 19. avgust 2019.

Koliko ste puta čuli rečenicu: “Pružili smo im sve i vidi kako se oni ponašaju.“...

I DJECA VOLE „VOLIM TE“

Nekada davno djeca su se odgajala drugačije nego danas. Ljubav, pažnja i emocije su uglavnom dolazile od majke. Otac je bio autoritet, neko ko se baš ne razmeće nježnostima, neko ko puno radi i nema baš vremena za maženje sa djecom. Majke su to pokušavale kompenzirati koliko su mogle, ali vrlo često su umjesto volim te nudile kolač, nov šal, omiljeno jelo, čisto odijelo, vruće uštipke...

Izgovoriti glasno i jasno djetetu da ga volite bila je rijetkost. Ljubav se dokazivala na svaki drugi način osim riječima. Zato danas imamo generacije zrelih ljudi koji ne znaju ni sa emocijama, ni sa riječima. Emotivni invalidi, koji ne znaju da verbalizuju niti jedan osjećaj. Ali nisu oni krivi, nisu krivi ni roditelji jer nisu od koga imali da nauče. Nekada su roditelji mislili ako su djetetu dali hranu, dom i odjeću da su mu dali ljubav. Ni danas nije mnogo bolje, sve je vrlo slično ali je malo ljepše umotano u celofan.

Djeca danas ne smatraju da ste se mnogo žrtvovali jer je frižider pun, ne smatraju odlikom ljubavi što imaju krov nad glavom i ne interesuje ih mnogo vaš kredit i visina rate. Ni to što imaju lijepu garderobu ne smatraju nečim vanzemaljskim, jer danas svi imaju lijepu garderobu. To su naša djeca prekucala, oni traže dalje. Treća ljudska potreba je potreba za ljubavlju. E ta treća je mnogo sporna. Svako želi da voli i da se osjeća voljenim. Djeci je to možda potrebnije od čaše toplog mlijeka ili najnovijih tena.

Koliko ste puta čuli rečenicu: “Pružili smo im sve i vidi kako se oni ponašaju.“

Ja bar onoliko puta koliko imam godina i tako svako od nas.

Kada pitate šta je to sve, dobit ćete sve odgovore osim ljubavi.

Novo ovo, novo ono, najnoviji model ovoga, najnoviji model onoga, stan ovdje, kuću ondje, vikendicu gore, vikendicu dolje, školovanje tamo, školovanje ovamo...

Dok ste vi to sve njima stvarali, zarađivali... oni su bili bez roditelja, željni vaše pažnje, zajedničkog druženja, zajedničkih buđenja.

Pitamo se zašto su nam djeca egoistična, materijalisti i bezosjećajna. Ne pitajmo se više, sve što jesu naučili su od nas – roditelja. Sve što su postali mi smo zaslužni.

Volim te najviše na svijetu u stanu od 50 kvadrata je veći luksuz nego dva stana od 100 kvadrata u kojima niko nikada nije izgovorio tu riječ, jer valjda dva stana od 100 kvadrata vrijede kao 200 puta volim te najviše na svijetu i zar se to treba govoriti, valjda se podrazumijeva da je to ljubav. I prestanimo više lagati sebe da mi to sve samo zbog njih. Sve mi to radimo zbog nas, da vide drugi da smo uspjeli, da drugima dokažemo da možemo... i prestanimo se više vaditi na djecu.

Volim te najviše na svijetu je njima najbitnije. I ne, tako ih nećete razmaziti.

 I tu nas je neko debelo prevario. Ljubav prema djetetu nema veze sa njegovim ponašanjem. Volimo i dijete koje sluša i koje manje sluša. I to nema veze sa ljubavlju, to ima veze sa odgojem.

Zato govorite svojoj djeci da ih volite. Možda će vas tada i bolje slušati, čuti i vidjeti. Nije to tako teška riječ i ne košta ništa.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci