KO SE RADUJE SEPTEMBRU JOŠ...

Više od kraja školske godine volim početak nove školske godine. Časna riječ.

Znam da mi mnogi neće vjerovati, ali je tako. Septembar dočekujem kao praznik, jer ima nešto posebno u njemu. Vrijeme je još uvijek lijepo, djeca su odmorna, sa debelim osunčanim obrazima nakon naninih kuhinja i dugog ferija. Naspavani su, veseli, poželjeni...

Raspust je dugo trajao i već su se zasitili svega. Škola sada dolazi kao neka lijepa obaveza. Iako znaju da će im jako brzo dojaditi, ipak joj se raduju. Isto kao što su jedva čekali da se raziđu u junu, sada jedva čekaju da se sretnu ponovo u školskim klupama. Svakog septembra se iznenadim kako su moji učenici narasli, a ja se ne mičem s mjesta. Da samo znate kako budu sretni kada me prerastu, što nije neki težak zadatak, ali budu ponosni na sebe, a ja uživam u njihovoj sreći. Uživam u njihovom entuzijazmu, u njihovoj energiji, u njihovim pričama kako su proveli ljeto, u tome kako su odlučili da budu bolji, u tome što sada misle da su veliki.

Septembar je mjesec novih početaka, novih ciljeva, velikih i malih obećanja, ali i mjesec kojem se raduju i roditelji. Koliko god su jedva čekali rasput, toliko u septembru godi što se svi vraćamo u neku svoju rutinu. Jeste to mašina koja se zahuktava, ali nekako suptilno kreće sa pripremama za školu koje su ritualne. Kupuju se udžbenici, novi ili polovni, kupuje se školski pribor, kupuje se garderoba i sve ono što je potrebno.

Ne mora sve da bude novo, mogu to biti polovne stvari koje su djeca naslijedila od rođaka, ali su njima nove. Nije bitno koliko će roditelji potrošiti novca, bitno je da djeca osjete bitnost pripreme. Da učestvuju i uživaju u tim pripremama, da biraju najljepše sveske, olovke, gumice...

To je najbolja motivacija za nove radne pobjede.

Naučite svoju djecu ovog septembra da biraju najljepšu, a ne najskuplju garderobu za školu. Da pripremaju sebi zdrave užine koje će dijeliti sa drugarima na velikom odmoru, da kupuju jedni drugima knjige za rođendane.

Ne govorite ružno pred njima o njihovim učiteljicama, nastavnicima. Znam, nismo nekada najbolji, nismo onakvi kakvi ste vi mislili da jesmo, znamo i da pogriješimo. Ali to ne moraju da čuju od vas. A vi sigurno znate bolji način da to riješite s nama, od toga da o tome pričate pred djecom.

Odvedite ih na omiljeni kolač poslije prvog dana škole. Neka proslave novu školsku godinu koja će im donijeti nova znanja, nove prijatelje, nova iskustva. Radujte se s njima novim lekcijama, novim lektirama. Znam da vam nekada nije do toga, ali radujte se zbog njih. Samo tako djeca mogu da vole školu, da vole ono što trebaju da nauče. Samo onda kada vide i vas da volite s njima razgovarati o novim lekcijama, novim knjigama i zadaćama. I oni vole da uče.

Učinite sve da se osjećaju važni što idu u školu, jer će im onda i škola biti važna. I za kraj, znam da su ocjene važne, ali važnije od toga je da imate dijete koje voli da ide u školu iako nema baš sve petice, nego da mrzi školu, a ima sve petice.

 NEKA NAM JE SVIMA SRETAN OVAJ SEPTEMBAR!!!