Sve mi se zbrkalo u glavi...

RODITELJ PRVAČIĆ

petak, 13. septembar 2019.

„Riješite li djetetu sve probleme, ono više neće imati problema, osim vas.“Jesper Juul

RODITELJ PRVAČIĆ

Mislila sam da mi je najteže bilo roditi dijete, sve dok to dijete nije trebalo krenuti u školu.

Kako se približavao septembar, tako sam ja bila sve napetija i u velikom strahu kako će moja Zvrnda od 17 kilograma, sa tek navršenih šest godina krenuti u prvi razred. Većina psihologa, pedagoga, stručnjaka će reći da je normalno da su roditelji u strahu kada dijete polazi u školu. Brinemo se kako će se adaptirati na novu sredinu, na nove drugare, na učiteljicu, na obaveze koje dolaze, na drugačiji životni tempo i svakodnevnu rutinu.

Posebno je stresno roditeljima koji i sami rade u školi. Na jedan svojevrstan način znate da će procjenu nad vašim djetetom vršiti vaše kolege, ali da je to i procjena vašeg rada i truda kao roditelja. I da se sada ne lažemo, svima nam je bitno da budemo dobri roditelji i da dobijemo pohvalu od treće strane da smo svoje dijete dobro odgojili, ili bar da smo na dobrom putu. To i jeste jedan od razloga zašto se kao roditelji brinemo.

Ja, kao roditelj, koji radi sa drugom djecom, brinula sam se na kvadrat. Sa jedne strane sam roditelj, sa druge nastavnik. Sve mi se zbrkalo u glavi i mogućnosti, i očekivanja, i realnost i sposobnost djeteta.

Septembar je. Jedino mi dijete kreće u prvi razred. Danima brinem, kako će ona to. Ima samo 17 kilograma, ruksak je prevrće kao malu bubamaru vjetar. Zna da je tamo čekaju novi drugari, kreće i u produženi boravak. Biće cijeli dan u školi. Ona sva sretna, ja kao luda (ne znam šta će mi ovo kao).

Naravno da sam smiješna ljudima oko sebe, vjerovatno se smiju iza mojih leđa, a vjerovatno sam i zaslužila.

A onda trenutak kada učiš od svog djeteta od 17 kilograma.

Prijem prvačića prošao super, ona nije plakala, mnogi jesu. Sramota bi bilo da ja plačem.

Prvi dan prošao super. Ona sva sretna došla u školu i još se sretnija vratila iz nje.

Gledam roditelje kako kroz zatvorene portale šalju poljupce djeci, mašu im, dozivaju, ispraćaju kao na Mjesec. Moja mene i ne gleda. Uzela druga za ruku i stoji u redu. Pozdravile smo se samo jednom i nema potrebe da se sada pozdravljamo kroz zatvorena vrata. Ja u čudu.

Koliko- toliko izgledam i ponašam se sabrano, što se za mnoge koje sam taj dan vidjela baš i ne može reći.

Roditelji ostaju ispred škole. Zvonilo je već, ali za svaki slučaj, da nešto ne krene po zlu.

 „Možda zaplače, možda me zatreba.“ Čujem u prolazu.

Ja odlazim na posao. Čeka i mene moje zvono. Razmišljam kako me nespremnu uhvatio ovaj njen prvi razred, kako sam trebala da budem ponosna i na nju i na sebe.

Ponosna što je krenula u školu, a to znači da je zdrava i zrela. Zar mi treba veći razlog za ponos?

Ponosna na sebe što nisam ljubila staklene portale kada je učiteljica povela u učionicu i mahala kao da ide na Mars pješke.

Al, ipak, moram priznati da me sve to skupa malo ukinulo s nogu i da sam shvatila da sam ja veći prvačić od nje. Naučila sam mnogo toga na početku njenog prvog razreda:

Djeca su ljudi sa svim ljudskim osobinama, osim iskustva. Moramo ih pustiti da imaju svoje, a ne naše iskustvo. Jer tako nikada neće odrasti. Vidite mene!

Ne postoji savršeno dijete, ni savršen roditelj. Sretno dijete i sretni roditelji su bitniji od savršenstva. Sreća postoji, savršenstvo?

I na kraju „Riješite li djetetu sve probleme, ono više neće imati problema, osim vas.“ Jesper Juul

E, ja sam odlučila da svom djetetu ne budem problem.

 Selma  Karić

Selma Karić

Selma Karić rođena je u Sarajevu 1981. godine. Profesorica je B/H/S jezika i književnosti. Radi kao nastavnica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“.

Piše blog o vlastitim iskustvima i životnoj svakodnevnici. Posebno je interesuje uloga žene u današnjem društvu i problematika obrazovanja. S obzirom na to da radi sa djecom, a i sama je majka, smatra da je najveći izazov današnjice odgojiti i obrazovati dijete i u svojim kolumnama će pisati upravo o tim izazovima i problemima na koje nailaze svi oni koji su uključeni u te procese.

Povezani članci