SAN JE ONO ŠTO SE ŽELI, A ŽIVOT JE BUĐENJE

Dugo sam sanjala da jednog dana ostvarim svoj san, da moje buđenje postane stvarna sreća.

Zovem se Dina. Imam četrnaest godina i jednu veliku tajnu u svojoj duši... To je tajna koju svi vide, ali je ne osjete u mojoj duši. Tajna je u mojim nogama. Od svoje četvrte godine imam problema s mišićima. Ne mogu normalno stajati na nogama. Ne mogu dugo ni da hodam. Na školskim hodnicima moram praviti pauze dok dođem do svoje učionice.

Stalno razmišljam o tome i uvijek mislim da me ljudi poprijeko gledaju dok se tako polako krećem do svog krajnjeg cilja. Često mislim da mi se smiju. Uz mene je uvijek bila moja mama i moj otac koji su mi bili najveća podrška pored moje tri sestre. Oni su ti koji mi i danas pružaju podršku na svakom koraku. Međutim, ja to očekujem od svih ljudi koje sretnem. Svakog dana ustajem tužna, ali spremna za nova iskušenja i nove borbe. Shvatila sam da u životu ima, i da će biti prepreka, sunca i kiše, ali i da će biti bolje. Želim samo da se moj san ostvari – ako nikad i ne ozdravim, da me ljudi prihvate ovakvu kakva jesam! 

Želim da moje buđenje postane svakodnevni osmijeh na mom licu, osmijeh koji će moji školski drugovi, i svi usputni prolaznici,vidjeti umjesto mog problema s nogama. Želim da i ti, dragi čitaoče, osjetiš da sam ja jedna djevojčica kojoj je, osim porodice, potrebna i okolina koja me ne osuđuje i ne smatra manje vrijednom zbog mojih nogu. Želim da imam više samopouzdanja i da ne mislim o tome šta drugi misle o meni. Želim da se budim sretna uprkos svom problemu. Želim da moj san bude sreća s kojom ću se buditi.