San je ono što se želi, a život je buđenje

Odbijam da vjerujem da je život u suprotnosti sa željama i da se želje ostvaruju samo u snovima. Ja i sanjam i želim. U snovima želim, a na javi sanjam. Kada me život probudi, on mi samo pokaže da se nisam probudio ili da sam odabrao pogrešan put. Pokaže mi da se snovi mogu ostvariti samo ako nešto jako, jako želimo i tu želju ne gubimo iz srca i uma na javi. Probudio me život iz moga sna, u toku boravka u Splitu, prije dvije sedmice, pokazavši mi na košarkaškoji utakmici porazom da se nisam dovoljno potrudio na pripremnim treninzima. Moj tim odigrao je dvije utakmice, jednu smo pobijedili, ali smo u drugoj bili poraženi. Znam da je važno učestvovati i da se ne može uvijek pobjeđivati. 

Šta me život naučio?

Da snovi i želje nisu dovoljni da bismo ostvarili naš cilj, nego da se za uspjeh moramo predano truditi i boriti.

Život me budi ocjenom trojkom ili četvorkom, pitam se kakvo mi je to buđenje.

Ono koje me uči da nekada nije dovoljno dati sto posto sebe, da treba nekada dati i sto i jedan posto sebe i da se snovi tako ostvaruju. 

Život me uči da ponekad trebamo proći kroz nešto što i ne volimo da bismo došli do željenog usjeha. Budio me je pokazujući da mi se moje izgovorene neistine vraćaju kao šamar, koji boli više i od samog neuspjeha. Buđenje me naučilo da je istina teška, ali da ona svojom težinom sama sebi krči put za moje bolje sutra. 

Buđenje nam donosi mudrost, bez koje snovi mnogo manje vrijede. 

Život ljubi želje u snovima, bez obzira što nam se ponekad čini da nije tako.