NOVO

Husref Redžić, Srednjovjekovni gradovi u BiH

četvrtak, 13. decembar 2018.

Ovih dana iz štampe je izašlo drugo izdanje knjige akademika Husrefa Redžića (1919-1984) SREDNJOVJEKOVNI GRADOVI U BOSNI I HERCEGOVINI.

Husref Redžić, Srednjovjekovni gradovi u BiH

Kao najavu drugom izdanju donosimo tekst Predgovora uvažene prof. dr. Jele Božić, dipl. ing. arh., kojoj se ovim putem iskreno zahvaljujemo na pomoći i saradnji.

Iako je prošlo skoro deset godina od prvog izdanja, u kapitalnoj biblioteci Kulturno naslijeđe ugledne izdavačke kuće Sarajevo Publishing, to ni najmanje nije umanjilo značaj i aktuelnost ovog naučnoistraživačkog rada – kako to uvijek i biva s istinskim vrijednim djelima.

Knjiga akademika Husrefa Redžića Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini nije ostala bez odjeka u naučnoj, stručnoj, kulturnoj i čitalačkoj javnosti. I rasprodati tiraž prvog izdanja to vjerno svjedoči. Zbog kontinuiranog interesa i žive potrebe, ovo drugo izdanje koje je pred nama, iščekivana je, razumljiva i dobrodošla odluka izdavača.

Knjiga predstavlja rijetko i jedinstveno istoriografsko djelo, jer nam po prvi put pruža širok istorijski pregled i naučnu analizu srednjovjekovnih gradova širom zemlje. Primijenjen je savremeni akademski istoriografski pristup u oblikovanju konstrukcije knjige. Na temelju iscrpnih istraživanja, proučavanja bogate istorijske i arheološke građe, uz evidentno poznavanje vjerodostojnih činjenica i pojava, istorijskog i kulturnog konteksta, materija je pregledno kompoziciono strukturirana i jasno interpretirana. Izostanak suvišnih pojednostavljenja, koje bi otežalo kompleksnije razumijevanje, čine ovu knjigu jednako privlačnom za stručnjake ali i širu kulturnu javnost.

Značaj i ozbiljnost istraživačkog napora akademika Redžića vidljiva je i iz obimnih, a ipak brižljivo selektovanih, tada pristupačnih relevantnih radova naših vodećih naučnika. Autorova konceptualizacija provedenoga istraživanja bila je preko pruženih mogućnosti i zadanih ograničenja. Sustavna analiza složenim sklopom interpretacija mnogih istorijskih fakticiteta reflektuje ogromni obuhvat istraživanja, dajući utemeljenje izazovnom bogatstvu koncizno prikazane predmetne materije, što uistinu nije lako. S osjećanjem istorije i sposobnošću sintetičkog mišljenja, izvedeni zaključci se baziraju na posve interpretativno iscrpljenim činjenicama višestruko provjerenih rezultatima drugih autora i struka. Nove spoznaje će zato biti moguće samo provođenjem novih arheoloških i antropoloških istraživanja.

Ispitan je čitav niz prethodno otvorenih pitanja kako bi se moglo preći na izučavanje osnovne teme i dati naučne odgovore na njih kao i na dileme koje su do ovih istraživanja smatrane riješenim. Knjiga, međutim, nema namjeru, a ni objektivnu mogućnost da na sva pitanja odgovori dovoljno široko i duboko. Zato vrlo poticajno ukazuje na smjerove daljnjih promišljanja u traženju odgovora, koji nikada nisu jednoznačni niti jednom i za svagda dati. Zainteresovanost za istinu o sebi, o vlastitoj prošlosti u suštini je kulturno i humanističko pitanje. Jer, poznavanje identiteta kolektivnog bića pretpostavka je svakog promišljanja vlastite budućnosti. Iz misaonih napora, duhovnih uzleta i graditeljskih i kulturnih dostignuća, u ukrštanjima, preplitanjima pa i sudarima raznih kultura na ovom tlu nastajali su i naši srednovjekovni gradovi. Vremenska, prostorna i oblikovna različitost, izvjesna kvalitativna ujednačenost osnovne su odrednice ovog segmenta naše kulturne i graditeljske prošlosti. Nije, međutim, riječ samo o gradovima kao urbanističko-arhitektonskim obilježjima prostora, već o njihovom društvenom sadržaju, obliku i stilu života. Oni utjelovljuju svu suštinu i sheme ljudskog djelovanja. Oni su opredmećenost snage trajanja i opstajanja. Oni su most među vijekovima i ljudima.

Na prostoru kome pripadamo stoljećima su se smjenjivali periodi uspona i padova, bura i zatišja, a s njima gradnje i razgradnje. U ovim našim srednjovjekovnim gradovima, pouzdanim svjedocima davno iščezlih vremena, susreću se i sadejstvuju sva povijesna zbivanja, sve tegobe našeg opstanka s brojnim tragičnim ishodima, koji su presijecali kontinuitete duhovnog stvaralaštva kao najvišeg izraza smisla čovjekovog postojanja i jednog od najčvršćih identiteta. Njihova postojanost u vremenu najvidljivije izražava vitalnost narodnog duha i kulture duboko ukorijenjene u prošlost. Oblikujući istorijski konstrukt našeg kulturnog bića, svojim trajnim vrijednostima ovi spomenici obogaćuju sadašnjost i nadahnjuju za sve buduće stvaralačke uzlete utemeljene na snazi istine i znanja kao stvarnim pokretačima i činiocima umne snage i kulture naroda.

Zgusnuti profil srednjovjekovnih gradova stvara jednu vidljivu ukupnost formalnom artikulacijom organizovanog životnog prostora, prirode i reljefa. Pretežno podignuti na visovima, između zemlje i neba, svojim živopisnim kvalitetom figuralnog jedinstva, naglašavaju horizonte naših slikovitih predjela. Aktivan odnos siluete sa nebom definiše karakter i prostornu strukturu duboko ukorijenjenih slika naših zavičaja na svim ambijentalnim nivoima. Ove dominante s vertikalnim napetostima u kojima se stječu i odakle vode prostorne silnice su i duhovna vertikalna axis mundi koja učvršćuje naše osjećanje pripadanja. Kao izrazi i dokazi istorijskog integriteta oni su i faktor samosvijesti o vlastitom kulturnom identitetu. Prisustvo prošlosti u duhovnoj sadašnjosti izvor je i toliko potrebne nam emotivne sigurnosti. Samospoznaja i oblikovanje kolektivnog pamćenja zalog su za savremenu kulturno-nacionalnu svijest vrijednosno utemeljenu u tradiciji. To je ona generička duhovna energija za izvjesniju budućnost u mnoštvu izazova koji se nude danas u vemenu obezvrjeđivanja mnogih trajnih vrijednosti.

Sa ovog, šireg životnog stanovišta, naši srednjovjekovni gradovi su ambijenti u kojima se kroz istorijsko bitisanje oblikovala duhovna kultura našega naroda. I zato ovo nije samo knjiga o prošlosti arhitekture. Ovo je i knjiga o nama samima, o našoj istoriji, o našim korijenima. O baštinjenim vrijednostima kojih trebamo biti dostojni.

U taj kontekst naše duhovne kulture postavljajući autora ove knjige, treba i ovdje podsjetiti da je vrijednim i sadržajnim naučnim i stručnim radom i širenjem edukacijom razmišljanja i prostora djelovanja, uticaj akademika Husrefa Redžića, sinonima za profesora s autoritetom, bio i ostao velik. Živu prisutnost njegovog baštinjenog djela svjedoče najuspješniji među njegovim studentima sarajevskog Arhitektonskog fakulteta. Vjerni vrijednosnim sadržajima i smjerovima, naučnom i intelektualnom opredjeljenju profesora Redžića prema vlastitoj kulturi i graditeljskoj baštini, u svom naučnom, stručnom i pedagoškom radu nastavljaju da djeluju argumentima obogaćenim istorijskom vizijom i duhovnom tradicijom. A to je mnogo više od zasluženog sjećanja. Na ovim vrijednostima, trajno prisutnim u našoj kulturi, svako buduće stručno i naučno, kreativno i teorijsko stvaranje počiva i iz njih se gradi. Zato je ovo knjiga kojoj ćemo se uvijek i iznova vraćati nalazeći podsticaje za daljnja promišljanja, nova istraživanja i interpretacije u proučavanju složene ukupnosti međusobno povezanih istorijskih činjenica i duhovnih procesa na našem kulturnom prostoru.

Sa svim navedenim širim implikacijama djela pred nama i s ovim vremenskim odmakom, opravdanost ovog drugog izdanja ne treba dalje argumentovati, već s višestrukim zadovoljstvom pozdraviti ponovno objavljivanje knjige izuzetne nacionalne vrijednosti i univerzalnog civilizacijskog značaja.

Povezani članci