Paul Klee i dječiji crteži

Dijete u umjetniku i umjetnik u djetetu

srijeda, 20. februar 2019.

Paul Klee (1879-1940)

Svojom jednostavnošću i ljepotom dječiji crtež je oduševljavao i neke poznate umjetnike koji su upravo u njemu našli inspiraciju za svoj rad, kao što je Paul Klee, koji je rekao: "Za mene je vrlo važno da počnem od sitnica, ali to je i jedina prepreka. Hteo bi da budem kao novorođen, da ne znam apsolutno ništa o Evropi, da ignorišem činjenice i mode, da budem skoro primitivan. Zatim želim da uradim nešto vrlo skromno, da pronađem jedan mali formalni motiv, motiv koji će moja kičica biti u stanju da obujmi bez ikakve tehnike... Koliko mogu da vidim, slike će više nego da ispune ceo moj život...to je više stvar sudbine nego volje." (Istorija modernog slikarstva, Izdavački zavod “Jugoslavija”, Beograd, 1967.)

O karakteru njegovih djela vidimo upravo iz ove njegove skromne izjave, ali treba proniknuti dublje u ovu izjavu pa zaključiti da biti kao novorođen nije oznaka skromnosti nego genija koji se krije iza toga.

Osnovne značajke dječijeg crteža i djela Paula Kleea su simboličnost i jednostavnost. Ali treba naglasiti kolika se snaga krije iza naočigled jednostavnih simbola, koji se metaforički izražavaju. Iza jednostavnosti se krije spektar ideja i genijalnosti koja je satkana u djelo koje sa lakim potezima olovkom ili kredom otkrivaju mali univerzum smješten u podsvijest čovjeka. To su djela koja nisu nastala ni pod kakvim uticajima, stvarana su sa jedinom težnjom da se likovno prikaže svoj subjektivni stav prema okolini. U njihovim stvaranjima nema šabloniziranja i kopiranja, svako na sebi svojstven način gradi sebi put kroz likovnu umjetnost.

Jasno je otkud je došla ta bura inspiracija i do Kleea. Uočivši veličanstvenost dječijih djela, pronašao je način da sebi utare put u tokovima likovne umjetnosti. Taj spoj koji je nastao u Kleeu stvorio je od njega umjetnika koji ima posebno mjesto u razvoju slikarstva.

Jedna od značajki koja se javlja u dječijem crtežu, a koja je bila značajna i za Kleea, je ekspresija koju možemo vidjeti u njegovim djelima. Sažimajući ekspresivnost i ostale uticaje koji su se razvijali kod Kleea, on je postao veliki stvaralac koji je najavio jedan sasvim novi pravac u slikarstvu – nadrealizam.

Kroz svoja djela Klee je iskazivao i stav prema napretku mašinskog doba, ličnost njegovog kova, koja se vraća prirodi, svojim izvorima, dječijem dobu, nije nalazila ništa pozitivno u tehnici koja mu je sve to oduzimala. Djelo „Mašina koja cvrkuće“ govori upravo o njegovom stavu prema mehanizaciji modernog društva. Prikazujući na slici degeneretsku pticu-mašinu, koja se naizgled čini lijepom, ocrtava zamku koju nam postavlja tehnika. Glave „ptica-mašina“ kao da su zamke za prave prirodne ptice, koje postaju žrtvama mašine. Preneseno na današnje vrijeme i ljudski stav, lako možemo uočiti koliko je bio u pravu. Globalnom kompjuterizacijom čovjek postaje mamac za mašinu koja će ga uništiti, ne u fizičkom nego u duhovnim smislu, čime gubi osnovne plemenite ljudske osobine –društvenost, osjećanja, humanost.

Na kraju, možemo reći da među djelima Paula Kleea i dječijem crtežu postoji više razloga za usporedbu, što neki likovni kritičari uzimaju za nelogično, ali bez obzira na sličnosti svaki od njih ima svoje važno mjesto u likovnoj umjetnosti, svoju vremensku i prostornu osobenost što ih čini esencijalnim segmentima likovne kulture, a i kulture uopće.

 

DJEČIJI CRTEŽ KAO FENOMEN

Iskustva stručnog analiziranja i svakodnevne oduševljenosti šire publike govore o ljubavi koju djeca imaju prema likovnom izrazu. O čemu se ovdje radi? Učitelji se svakodnevno susreću sa dječijim težnjama da crtaju. Kada žele da se odmore – igraju se likovnim jezikom, kada imaju neku jaku inspiraciju žele to likovno prikazati, ako prema nekome imaju pozitivne ili negativne emocije – vole to iskazati crtanjem, čestitaju praznike i rođendane nacrtanom čestitkom. Osim učitelja, i roditelji veoma rano primjećuju dječiji interes za crtanjem te na osnovu ovoga možemo zaključiti da je likovno stvaranje sastavni dio svakog djeteta. Dijete crta svijet onako kako ga on vidi – spontano, iskreno, bez lažnog uljepšavanja, bez “cenzure”. Njegovi crteži su, sa stanovišta odraslog čovjeka, spoj realnosti i mašte, spoj konkretnosti i simboličnosti, spoj logičnosti i nelogičnosti, ali za njega je to njegovo globalno mišljenje o svijetu koji ga okružuje u koji je i on sam hrabro kročio sa povremenim oduševljenjima ili razočarenjima. Koliko je likovnost važna pri odrastanju, govori nam i udio koji ona daje pri odgoju i obrazovanju djece sa posebnim potrebama. Kao i muzika, likovna kultura zauzima značajno mjesto u raznim terapijama, kako djece, tako i odraslih. O značaju dječijeg crteža govore nam i psihoanalize koje se vrše na osnovu njega. Analiza dječijeg crteža pomaže stručnjacima, ali podjednako i učiteljima, da bolje i dublje upoznaju dječiju psihu. Crtežom ćemo otkriti kod djeteta stvari koje nikada ne bismo mogli čuti njegovim riječima, djetetov likovni izraz je njemu lakši i bliži za izražavanje, a s druge strane i odraslima pomaže da lakše shvate njegovu nježnu psihu.

Možemo reći da je dječiji crtež sastavni dio njegovog “malog svijeta”, način za upoznavanje samog sebe, sredstvo komunikacije i iskazivanja osjećaja i stavova prema okolini.

Kada vidimo koje važno mjesto zauzima crtež kod djeteta, možemo pokušati dati jasniji uvid u prirodu dječijeg stvaranja.

 
________________________
 
 
Autorica teksta: Denisa Karahasan, profesorica razredne nastave, OŠ "Hrasno"
 
 

 

 

 

Povezani članci