PRILAGOĐENI TESTOVI

Zašto prilagođavati testove u nastavi

utorak, 05. juni 2018.

Piše: Fatima Kadrić

Zašto prilagođavati testove u nastavi

Bliži se kraj školske godine i vrijeme je provjera učeničkog znanja iz različitih predmeta. Zadaci objektivnog tipa ili testovi provjere usvojenog znanja su jedan od načina kako dobijamo povratnu informaciju o tome koliko znanja su učenici usvojili iz određenih oblasti. Sami po sebi predstavljaju određeni stres za djecu i to iz više razloga:

  • Svjesni su važnosti takvog načina provjere znanja
  • Znaju da će dobiti ocjenu
  • Testovi najčešće obuhvataju više nastavnih jedinica, pa je i priprema za njih teža

Reforma osnovnog obrazovanja koja je počela uvođenjem devetogodišnjeg školovanja sa sobom je donijela mnoge novine. Jedna od njih je i da učenici ne mogu ponavljati razred s obzirom da je osnovno obrazovanje po zakonu obavezno s jedne strane, a s druge strane reforma je podrazumijevala stvaranje ambijenta u kojem će škola biti uređena po mjeri djeteta. Drugim riječima, trebalo je naći načina kako da učenik usvoji minimum znanja i za to dobije pozitivnu ocjenu. Ranija nastavna praksa nije uvažavala činjenicu da pojedina djeca bez obzira što nemaju nikakvih mentalnih ili fizičkih poteškoća nisu u stanju rješavati testove koji su namijenjeni većini ili su šanse da dobiju pozitivnu ocjenu bile minimalne.

Sada je trebalo maksimalno iskoristiti one potencijale koje dijete ima i pokušati na tome izgraditi određeni nivo znanja koji će zadovoljiti minimalno prolaznu ocjenu. Da bismo to postigli jedno od rješenja je da za učenike pravimo posebne testove koji svojim sadržajem neće odstupati od planiranog nastavnog sadržaja, ali će svojim obimom biti jednostavniji i pružit će im veću mogućnost  da dobiju pozitivnu ocjenu.

Kako, kada i kome praviti prilagođene testove (kontrolne radove, vježbe)?

Prilikom formiranja odjeljenja vodi se računa da u svakom odjeljenju bude približan omjer učenika različitih kognitivnih, emotivnih i psihomotoričkih sposobnosti. To znači da će se u svakom odjeljenju naći određen broj učenika koji teže usvajaju nastavna gradiva, a samim tim teže ih i reprodukuju. Za koje učenike će učitelj ili učiteljica odlučiti da radi prilagođene testove, vježbe, kontrolne zadatke zavisi isključivo od njegove/njene procjene. Ako za nekog učenika u određenom periodu izrađujemo prilagođene testove to ne mora nužno značiti da će se za njega/nju uvijek raditi takvi testovi. Naš zadatak jeste da temeljito pratimo razvoj dječijih sposobnosti i mogućnosti i u skladu s tim i djelujemo.

Najveća odgovornost leži na učiteljima. Ukoliko oni svoj zadatak urade kako treba, nastavnici u predmetnoj nastavi će imati neku osnovu (koja će od učenika do učenika, naravno biti različita) na kojoj mogu dalje nastaviti raditi. Ovdje je jako važno naglasiti da nastavnici u predmetnoj nastavi moraju uzeti u obzir činjenicu s kojim stepenom znanja ova djeca prelaze u predmetnu nastavu i da i oni nastave sa primjenom prilagođenih vježbi, testova, kontrolnih zadataka. Ovdje dolazi do izražaja značaj vođenja portfolija za svakog učenika. Naime, to je zbirka reprezentativnih radova koju bi svaki učenik trebao sa sobom ponijeti kada prelazi u predmetnu nastavu i koja bi trebala biti predmet analize svakog nastavnika (bar za one učenike koji su radili prilagođene testove) kako bi se upoznao sa stepenom znanja učenika koji dolaze u naredni razred.

Sa izradom prilagođenih testova počinjemo onog trenutka kada uočimo da dijete nije u stanju da radi testove koji su namijenjeni ostalim učenicima. Naprimjer, kada u drugom razredu počinjemo raditi sabiranje i oduzimanje do 20 sa prelazom ili bez prelaza desetica, tada se najčešće javljaju prvi problemi kod pojedinih učenika. Djeci posebno zna predstavljati problem sabiranje i oduzimanje s prelazom desetice. Znamo koliko je važno da učenici ove nastavne sadržaje savladaju kako treba jer se praktično naredno sabiranje i oduzimanje brojeva temelji na ovome. Pored sadržaja iz matematike, nerijetko se pojedinim učenicima moraju krajnje pojednostaviti i sadržaji iz moje okoline i bosanskog jezika kako bismo dobili željeni rezultat. Kada govorim o pojednostavljivanju sadržaja onda ne smatram pod tim samo činjenicu da je njihov krajnji rezultat pozitivna ocjena. Ona je samo jedna od posljedica takvih testova. Međutim, takvim vježbama, testovima i kontrolnim zadacima mi ustvari pružamo mogućnost učenicima da iz jednog drugog ugla uspiju razumjeti te sadržaje i usvojiti ih na određenom nivou. Smatram da ukoliko se sa ovakvim vježbama krene od samog početka pružamo veću šansu djetetu da sustigne svoje drugare ili da onaj nivo znanja koji uspije usvojiti bude kvalitetan. Ne bi nam se dešavalo ili bismo takve slučajeve sveli na minimum da nam djeca završe osnovnu školu a da nisu u potpunosti savladali čitanje, pisanje i četiri osnovne računske operacije.

Ovakvim načinom rada mi ne pomažemo samo „slabijoj“ djeci, nego i onoj koja imaju puno veće kognitivne sposobnosti. Naime, često djeca koja su intelektualno odskočila od svojih drugara tapkaju u mjestu i nemaju mogućnost da rješavaju složenije zadatke kojima su dorasli. Prilagođeni testovi ne moraju biti testovi koji su samo namijenjeni djeci koja imaju poteškoća u učenju.

Kako napraviti jedan prilagođeni test ili vježbu?

Polazna osnovna za izradu prilagođenih testova ili vježbi jesu sadržaji koji su planirani da se realiziraju u određenom periodu. Ukoliko se radi o nižim razredima, problem s kojim se suočavaju pojedina djeca jeste nedovoljno savladana tehnika čitanja pa i pisanja. Takva djeca s poteškoćom rješavaju vježbe u kojima ima puno teksta. Trebamo im osmisliti tzv. slikovne zadatke koji će biti popraćeni određenim tekstom (dvije- tri riječi ili kratka rečenica). Na ovaj način neće biti zanemareno čitanje ali će slika olakšati učeniku da bolje razumije zadatak, a samim tim ga i uspješno riješi. Također, ako djeca imaju zadatak da riješe vježbu u kojoj iz teksta trebaju izdvojiti neke riječi oni to neće znati uraditi. (Npr. Iz teksta izdvoji riječi koje pišemo velikim početnim slovom.) Njihova vježba ne bi trebala sadržavati tekst nego bi se trebala sastojati od riječi napisanih jednih ispod drugih sa zadatkom da ih napišu pravilno. Na ovaj način mi ćemo dobiti povratnu informaciju da li je dijete usvojilo šta se piše velikim početnim slovom, a ono će biti zadovoljno jer je uspjelo riješiti postavljeni zadatak i nije predalo prazan papir. Kada ovi učenici npr. rade vježbu kulture pismenog izražavanja – pričanje priče po nizu slika, od njih treba zahtijevati samo toliko da ispod svake slike napišu po jednu rečenicu koja će opisati ono što oni vide na njoj. Jako je važno naglasiti im da samo to očekujemo od njih.

Prilikom sastavljanja testova, vježbi i kontrolnih zadataka mnogi metodičari preporučuju ili bolje rečeno  nama učiteljima stavljaju kao imperativ da testovi trebaju sadržavati različite vrste pitanja (otvorenog i zatvorenog tipa), različite forme zadataka (zaokruži jedan od ponuđenih odgovora, zaokruži DA ili NE, dopuni rečenicu, ispod slike napiši odgovarajuću rečenicu, izvrši pridruživanja, na ponuđeno pitanje daj tačan odgovor, svaki odgovor na ponuđeno pitanje je tačan odgovor). Naši testovi bi trebali biti koncipirani na ovaj način bez obzira da li se radi o prilagođenim ili ne. Prilagođeni testovi bi trebali sve zadatke sadržavati na jednoj strani, razmak između zadataka treba biti nešto veći nego što je to uobičajeno i potrebno je koristiti veći font slova i brojeva. Ovo prethodno nije pravilo nego su samo mogućnosti kako napraviti prilagođeni test. Kakav će on biti zavisi isključivo od mogućnosti i sposobnosti kao i specifičnosti koje su vezane za određeno dijete.

Zašto prilagođavati testove

Mnogi učitelji će reći sljedeće: „Zašto da prilagođavam test kada na svakom testu postoji zadatak za koji učenik može dobiti dva.“

Slažem se, na svakom testu, vježbi ili kontrolnom radu postoji jedan ili eventualno dva zadatka za koja učenici ukoliko ih tačno riješe mogu dobiti pozitivnu ocjenu. Ali, ovakva tvrdnja neminovno vuče za sobom sljedeće pitanje. Da li je veća mogućnost da učenik dobije pozitivnu ocjenu ako na njegovom testu postoji samo jedan ili eventualno dva zadatka koja bi on mogao riješiti ili ako taj isti test sadrži četiri ili pet takvih jednostavnih zadataka bez zadataka koje on uopće ne može riješiti? Smatram da će učenik definitivno imati veću mogućnost da dobije pozitivnu ocjenu ako njegov test sadrži samo jednostavne zadatke od kojih mu svaki daje mogućnost da njegova ocjena na testu bude pozitivna. Kada učenik ispred sebe ima test koji nije prilagođen njegovim mogućnostima i sposobnostima on se neće samo fokusirati na zadatak koji je njemu namijenjen. Pokušat će riješiti sve zadatke, pa čak i one koje ne zna. Njegovo rješavanje neće podrazumijevati možda izradu samog zadatka, ali će ga pokušati pročitati i razumjeti.

Sljedeća sumnja koja se javlja kod nastavnika jeste ta da učenik ni takav test neće uraditi tako da bi zadovoljio pozitivnu ocjenu.

Postoji uvijek mogućnost da učenik bez obzira koliko mu pojednostavite zadatke na testu dobije negativnu ocjenu. Moja nastavnička praksa je pokazala da je to u mnogo manjem broju slučajeva nego kada ti učenici trebaju rješavati testove koji su namijenjeni većini. Ovaj problem je naročito izražen kod učenika koji često izostaju sa nastave. Oni gube kontinuitet u radu tako da je jako teško i učiteljima ali i njima da djeliće svoga znanja skupe u jednu cjelinu. Negativna ocjena iz prilagođenog testa ne mora uvijek biti samo rezultat učeničkog nerada. Ona može biti i rezultat naše loše procjene koja je doprinijela da test nije adekvatan za učenika. Ovdje želim naglasiti da ukoliko na redovnim časovima učenicima ne dajemo zadatke koji su prilagođeni njima, onda prilagođeni test nema nikakvog efekta.

Treća zamka u koju upadaju neki nastavnici jeste ta da nerijetko kažu da ako treba da se učeniku da dva onda će on i dobiti dva.

Od ove tri zamke ova treća je najopasnija.

ZAŠTO?

  • Zato što učenici nisu došli u školu da bi im neko „davao“ pozitivnu ocjenu bez ikakvog znanja.
  • Na ovaj način šaljemo jasan signal i roditeljima i učenicima da se zaista ne moraju uopće potruditi da bi završili određeni razred.
  • Sebe ponižavamo u očima i jednih i drugih na način da sve naše prijetnje koje upućujemo tokom školske godine padaju u vodu onog trenutka kada učeniku damo pozitivnu ocjenu za nikakav uloženi trud.
  • Ovim činom ohrabrujemo i druge učenike da krenu sličnim putem.
  • Ovakvim pristupom u radu iz osnovne škole izlaze učenici koji su polupismeni ili potpuno nepismeni iz određenih predmeta.

Naš zadatak je da se potrudimo i damo sve što je do nas kako bi učenik savladao i usvojio određeni stepen znanja. Kolika će ta zgrada znanja biti mi to ne možemo unaprijed znati, ali definitivno neće ostati samo temelji. Neka izgradimo nekoliko kvalitetnih spratova postigli smo cilj.

 Fatima Kadrić

Fatima Kadrić

Fatima Kadrić je rođena 1974.god u Njemačkoj. Profesorica je razredne nastave. Radi u OŠ "Malta" u Sarajevu. Autorica je priručnika za predmete Bosanski jezik i književnost i Moju okolinu. Administrator je FB grupe Materijali za razrednu nastavu na kojoj objavljuje svoje radove, daje savjete učiteljima, razmjenjuje iskustva i ideje iz učionice sa drugim kolegama i kolegicama.

Povezani članci