Početi od stresa među nastavnicima

Kaže se da se neke stvari ne mogu naučiti. Ja doista vjerujem da se većina stvari može naučiti, ili barem pojačati u procesu poučavanja, ali bilo bi bolje kad te neke stvari ne bi trebalo poučavati.

Na primjer, tzv. lekcija o sreći, iako je vrijedan dodatak standardnom kurikulumu ako joj se pristupi pravilno, bila bi uveliko nepotrebna da iz kurikuluma nisu izbačene aktivnosti poput onih koje djecu čine prirodno sretnima: sport, umjetnost i muzika.

Djeca su obično uljudnija i pristojnija ako provedu neko vrijeme u edukacijskom okolišu u kojem ljudi poštuju jedni druge.

Slično tome, istraživanja sugeriraju da će mladi ljudi vjerovatnije pokazati simptome dobre slike vlastitog tijela ako imaju roditelje koji se također osjećaju dobro u vlastitoj koži.

Vjerujem da se isti princip može primijeniti i na pitanje mentalnog zdravlja.

Postoje određeni okidači koji gotovo uvijek rezultiraju problemima mentalnog zdravlja – na primjer neprekidni bullying (vršnjačko nasilje).

Još jedan od tih okidača je stres.

U slučajevima kada je čest i hroničan, stres se povezuje s brojem mentalnih bolesti i problema, uključujući depresiju, tjeskobu i gubitak pamćenja. Stres je također zarazan. Prisutnost ili odsutnost samo jednog ili dvojice kolega koji su pod velikim stresom može dramatično promijeniti kulturu radnog okoliša.

Osim medicinskih sestara, ne mogu zamisliti grupu profesionalaca čija je egzistencija na dnevnoj bazi podložnija stresu od nastavnika.

Mediji obično učiteljski posao portretiraju kao ugodno iskustvo, okarakterizirano gledanjem na sat i odbrojavanjem minuta do zvona te uživanjem u dugačkim i neopterećenim praznicima svakog ljeta.

Svako ko radi taj posao zna da je to potpuna glupost, potaknuta željom da se one koji rade u javnom sektoru portretira kao preplaćene i kao ljude koji zaziru od rada.

Neka se javi učitelj koji ne bi bio barem malo pod stresom u ovoj današnjoj klimi sumnje i prijezira, kad smo suočeni sa sve zahtjevnijim standardima kojima moramo udovoljiti, dugim radnim satima i očekivanjem da ćemo preuzeti niz odgovornosti koje ne spadaju u opis našeg posla.

Također je neizbježno da stres među nastavnicima utječe i na njihove učenike.

Nije li tada razumno očekivati da, želimo li poboljšati mentalno zdravlje mladih ljudi, počnemo od usmjeravanja fokusa i resursa na poboljšanje mentalnog zdravlja njihovih učitelja?

Posjećujem škole još od 2007. godine, a svake mi učitelji koje susrećem kažu kako se od njih očekuje da rade sve više da bi pružili podršku i emocionalnu prvu pomoć svojim učenicima.

Nema sumnje da učitelji brzo postaju primarni davalac mentalne prve pomoći cijeloj generaciji djece i adolescenata. Ali, ko će se pobrinuti za njih?

...........................

Izvor: tes.com

Napomena: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 miliona registriranih online korisnika u 279 zemalja i teritorija, te stoga najveća online mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati te inspirirati edukatore diljem svijeta.