Poduči me kako da učim!

“Ah, ta moja okolina! Opet trebam naučiti lekciju! Kako da naučim? Šta da izdvojim kao bitno? Ne bih trebao/trebala učiti napamet. Uh, baš sam zabrinut/zabrinuta! Ovo mi je najteži predmet.”

Ovo su rečenice koje često možete čuti od učenika u razrednoj nastavi. Učenje gradiva iz predmeta Moja okolina im predstavlja poteškoću jer ne znaju kako da uče. Sve one informacije koje su dobili na času ili koje su saznali iščitavajući lekciju sada treba povezati u jednu cjelinu i znati ispričati. Trebaju moći sastaviti smislene rečenice, poredati ih po nekom redoslijedu i objasniti ono što je najvažnije za gradivo koje su učili. Zaista mnogo posla! Moja nastavnička praksa je pokazala da učenici imaju najviše poteškoća sa učenjem gradiva iz ovog predmeta, upravo zbog prethodno navedenog. Nerijetko su i ocjene iz ovog predmeta niže u odnosu na ocjene iz jezika i književnosti ili matematike. Razlog je jednostavan. Način na koji se uče sadržaji iz ovog nastavnog predmeta se u mnogome razlikuje od načina na koji se uče sadržaji iz drugih predmeta. I roditelji se susreću sa problemom kako da svojoj djeci pomognu da na najlakši način savladaju gradivo iz moje okoline. Oni uglavnom sa djecom uče gradivo tako što im isključivo postavljaju pitanja, nerijetko sugestivna pitanja u kojima se krije pola odgovora. Djeca uče napamet i lahko se zbune kada trebaju u školi odgovarati bilo na pitanja ili da samostalno pričaju ono što znaju. Pitanja koja je postavljala mama ne postavlja učiteljica.

Djeca će vam često reći: “Ali, meni mama nije tako postavila pitanje.” Dovoljno je da poredak riječi u pitanju koje smo postavili nije isti i djeca već imaju problem dati tačan odgovor. Sve ovo ukazuje na činjenicu da tokom učenja nema razumijevanja naučenog, a ako nema razumijevanja nema ni povezivanja ranije naučenog sa novim gradivom niti mogućnosti primjene usvojenog znanja u nekim novim sličnim situacijama.

Od djece uzrasta 8-9 godina ne možemo očekivati da sami smisle način kako da najlakše nauče sadržaje iz moje okoline. Zadatak nas učitelja je da ih podučimo i ponudimo različite modele i tehnike koje će im olakšati uočavanje i izdvajanje ključnih riječi i njihovo povezivanje u smislene cjeline. Ne bismo trebali tražiti niti preferirati jedan model učenja jer sva djeca ne uče na isti način. U kolikoj mjeri i da li će uopće učenici ili njihovi roditelji poslušati naše savjete, ne skida sa nas obavezu da učenike osposobimo da uče na različite načine. Tehnike koje su najjednostavnije za djecu ovog uzrasta, a koje mogu biti rješenje njihovog problema jesu Grozd i Mape uma (iz prve proizlazi druga). Za početak je dovoljno učenicima objasniti kako pomoću tehnike Grozd mogu izdvojiti ključne riječi ili riječi za koje oni misle da su važne u lekciji koju uče. Primjenom Mapa uma idemo korak dalje i stvaramo jednu složeniju shemu sastavljenu od slika i riječi koja predstavlja odličnu bazu sa učenje sa razumijevanjem. Djeca povezuju slike i riječi u rečenice, uče se učenju po nekom redoslijedu. Kada dobro savladaju jedan dio lekcije predstavljen na mapi u određenoj boji, prelaze na drugi, treći…, pri čemu se stalno vraćaju i ponavljaju onaj prethodni. Savjetujem učiteljicama/učiteljima da (pogotovo slabijim učenicima) dozvole korištenje mape na času dok odgovaraju kako biste ih ohrabrili i ojačili sigurnost u sebe da oni to mogu i znaju.

Ovakav koncept učenja sigurno će riješiti učeničke probleme s početka ove priče. Osim što će znati ispričati lekciju samostalno ili uz pomoć pitanja, zavisno od uzrasta, bit će sigurniji u sebe, imat će više samopouzdanja i što je najvažnije bit će srećniji i zadovoljniji.

Već od sutra bojice u ruke i zaboravite dosadašnje muke!