Brojalice u nastavi muzičke kulture

Šta su brojalice?

Po nekim autorima brojalica je ritmički govor, odnosno ritmički čvrsto kazivanje teksta, a po drugim, popularni oblik prebrojavanja u dječijim igrama, koje ima zadatak da na najuspješniji način odredi onog učesnika u igri koji će imati određeno zaduženje u nastavku. Prva definicija ističe muzički element – ritam, dok u drugoj dominira odgojna strana brojalice.

Za djecu je brojalica sredstvo ili uvod u igru. Brojalicom se donosi "važna odluka", ko će žmiriti, tražiti, ganjati ili vršiti neku funkciju. Porijeklo nekih brojalica vrlo je teško otkriti. One su popularne u cijelom svijetu i koliko god su jezici različiti, ritmička struktura brojalica je često svugdje ista. Zbog naglašenog dominantnog ritma u brojalicama se čak i ne osjeća potreba za melodijom. Međutim, one, ipak, pripadaju području muzike, jer je i ritam muzika.

Djeca se u najranijoj životnoj dobi susreću s brojalicama, čuju ih prije svega od svoje majke, a kasnije i u prvim igrama. Dječiji prvi znakovi muzikalnosti mogu biti izazvani i izraženi majčinim razbrojavanjem brojalice uz pokrete ruku i zatim njihovim oponašanjem. Najznačajnija vrijednost brojalica je njihov ritam, a ritam je temelj muzičkih igara i važan izražajni element izvođenja muzike. Možemo slobodno reći da su dječije brojalice, pitalice, rugalice i sl. najprirodniji izraz dječijeg osjećaja za ritam.

Brojalice se mogu sveobuhvatnije definisati kao omiljene dječije igre koje se organizuju kao uvod u ostale igre, a koriste se za razvijanje ritma i njegovanje odgojnih osobina.
Praksa je pokazala da djeca najviše vole razne igre brojalica i njih sa istim interesovanjem primjenjuju sva djeca svijeta. To se posebno odnosi na uzrast od tri do pet godina, a rado ih koriste i stariji pa i školarci. S obzirom na to da ih djeca rado pjevaju, a i zbog naglašene ritmičnosti, brojalice pripadaju oblasti muzičkih igara. Školska djeca se raduju brojalicama koje sadrže tekstove – riječi bez određenog smisla i sadržaja, ali se rimuju i utječu na razvijanje govora i ritma.

Brojalice omogućavaju da se ostvare: odgojni, obrazovni i praktični zadaci muzičkog vaspitanja.

Odgojni zadaci ostvaruju se pridržavanjem pravila igre koja važe za svu djecu, po određenom redu, jer to zahtijeva tekst.

Obrazovni zadaci brojalice omogućavaju doživljavanje notnih trajanja, razvijanje sposobnosti ravnomjernog izvođenja ritmičnog teksta, razlikovanje sporog, umjerenog i brzog tempa, kao i sposobnosti održavanja intonacije tona određene visine u toku trajanja brojalice, naglašavanje teze u odnosu na arzu.

Praktični zadaci ogledaju se u korelaciji sa razvijanjem govora, jer brojalice doprinose pravilnom izgovoru riječi i njihovoj podjeli na slogove. Njihova praktična primjena potvrđena je u organizovanju raznih tjelesnih aktivnosti.

Metodički postupak pri obradi brojalice

Prvi zadatak nastavnika prilikom obrade brojalice jeste da održi karakter igre. Da bi u tome uspio mora se dobro pripremiti, što znači, u potpunosti savladati izabranu brojalicu i pronaći najbolji metod obrade. Nastavnik treba kroz priču, recitaciju ili razgovor, pripremiti djecu za tekst, sadržaj brojalice, a tekst ima određeni smisao. Na taj način djeca unaprijed pamte riječi i tok sadržaja brojalice, a također i ritmičko izgovaranje pojedinih riječi. Kao uspješno motivaciono sredstvo u uvodnom dijelu aktivnosti može poslužiti i ilustracija brojalice. Brojalice se, uglavnom, obrađuju memorisanjem u glavnom dijelu aktivnosti, kombinovanjem metoda demonstracije i imitacije. Nastavnik sam izvodi brojalicu nekoliko puta, djeca slušaju i pamte, a zatim se prelazi na obradu po dijelovima. Prvu fazu ponovi dva do tri puta, uz otkucavanje jedinice broja, a zatim to ponavljaju – imitiraju djeca, više puta. Pošto je većina savladala prvu fazu, prelazi se na učenje druge, na isti način. Zatim se izvodi cijela brojalica uz stalno otkucavanje jedinice brojanja. Nastavnik u radu može koristiti grupno i pojedinačno uključivanje dece. Ovakav način je dobar zato što od djece zahtijeva maksimalnu pažnju i mišljenje, ali nije potpun i jedini.

U obradi brojalica djeci treba omogućiti da je i vizuelno dožive. U tom cilju koriste se ritmičke slike sa istaknutim taktovima, notnim trajanjima, naglašenim (teza) i nenaglašenim (arza) dijelovima takta. Za ritmičku sliku može se koristiti hamer ili flanelograf na kojima će likovna rješenja biti jasna i vidljiva, po mogućnosti u različitim i prirodnim bojama.

Brojalice su pisane u dvodijelnom, četverodijelnom i trodijelnom taktu. Najbolje je prvo obrađivati brojalice u dvodijelnom i četverodijelnom, a zatim i trodijelnom taktu (trodijelni takt sadrži jednu tezu i dvije arze, što od izvođača zahtijeva određenu zrelost i predznanje).

Dva osnovna zadatka bez kojih čas ne može biti uspješan su: doživljavanje i usvajanje mjere (takta) i doživljavanje i usvajanje ritma.

Navest ćemo jedan od najprimjenjenijih postupaka u obradi brojalice u razrednoj nastavi.

Razbrojavanje kao u igri

U uvodnom dijelu, u kojem se vodio razgovor o dječijoj igri žmire, ganje, nastavnik s djecom izvodi njima poznate brojalice. Formirat će krug u razredu s manjim brojem djece, isto onako kao što se izvodi i u igri. Onaj koji razbrojava, stoji sa ostalima u krugu, pa govoreći/brojeći brojalicu pokazuje jednosmjernim pokretima ruke (u taktu na laku dobu) redom suigrače.

Nastavnik u glavnom dijelu sata najavljuje predviđenu brojalicu, npr. Jedna vrana gakala. Uz pljeskanje rukama teške i lake dobe, nastavnik na bolji način izgovara tekst brojalice. Djeca će vrlo brzo memorisati tekst brojalice. Opet se može formirati krug od druge grupe djece da novu brojalicu izvedu kao u igri (na ispadanje). Poslije ovoga igra se prenosi na cijeli razred, tako što će nastavnik pružati pokrete ruke prema razredu, a razred prema nastavniku (igra tebi-meni). Drugi način može biti da se djeca okrenu jedno prema drugom i uzajamno se razbrojavaju.

Pokreti u taktu

Kada su djeca savladala prirodni pokret razbrojavanja, uvodimo nove pokrete u taktu. Njih može izmisliti i nastavnik, a navest ćemo samo neke:

Brojalica se može izvoditi na više načina:

1. U početnoj fazi treba se zadovoljiti pravilnim ritmičkim izgovorom teksta i otkucavanjem jedinice brojanja.

2. Odrediti visinu tona na kojem će se izvoditi brojalica. Najpogodniji su tonovi iz prve oktave. Na taj način kod djece razvijamo sposobnost slušnog prepoznavanja i razlikovanja pojedinih tonova različite visine.

3. Obratiti pažnju na tempo kojim se izvodi brojalica, što zavisi od karaktera brojalice i faze učenja.

4. Brojalica se izvodi uz zvučno naglašavanje jedinice brojanja, ritma, teze i arze. Naglašavanje se vrši određenim pokretima koji treba da se usklade sa ritmom i tekstom.

Utvrđivanje brojalica

Dok djeca ne nauče tekst brojalice, nastavnik sam vrši prebrojavanje. Tako će jedno po jedno dijete izlaziti iz kola (to je najpoželjniji raspored) sa zadatkom da uzme jednu iz grupe pripremljenih udaraljki, kojom će u kolu izvoditi takt, usaglašavajući ga sa pokretom ruke nastavnika u toku prebrojavanja. Ono dijete koje ostane posljednje u toku igre stiče pravo da bira novu brojalicu ili dobija nagradni zadatak da diriguje orkestrom udaraljki.
Kad se pomoću zanimljivih igara nauči brojalica, može se pristupiti uvježbavanju njenog ritma. Dok se izgovaraju riječi brojalice, djeci ćemo reći da plješću dlanom o dlan ili po natkoljenici, a zatim i da hodaju u mjestu. Kasnije se može dati zadatak da djeca pojedinačno hodaju po određenom prostoru i da u ritmu hodanja izgovaraju brojalicu.

Od nekih brojalica mogu se kombinovati male muzičke dramatizacije sa dva ili tri tona različite visine. Djecu podijeliti u dvije- tri grupe, opet zavisno od teksta, a svaka grupa da ima svoju ulogu.