Kako roditelji mogu pomoći djetetu da postane čitalac

"Svaka knjiga koja pomogne djetetu da razvije naviku čitanja, da učini čitanje jednim od njegovih dubokih i stalnih potreba, je dobra za njega." (Maya Angelou)

Kada dijete krene u školu i učitelj/učiteljica preuzme odgovornost za njegovo poučavanje i napredak, roditelji i dalje imaju važnu ulogu u djetetovom čitalačkom razvoju. Najprije, roditelji će omogućiti djetetu ugodne i zanimljive doživljaje koji će mu pokazati kako je čitanje ugodno, korisno i potrebno te će s radošću i zanimanjem učiti i svladavati mukotrpne vještine šifriranja, dešifriranja i pisanja. Čitanje se uči čitanjem. Potrebno je da dijete pročita hiljade i hiljade riječi kako bi naučilo čitati tečno i s razumijevanjem. U školi će ono pročitati samostalno tek nekoliko novih riječi u danu, a učitelj/učiteljica neće imati vremena baviti se posebno svakim djetetom i svakodnevno provjeravati može li dijete dešifrirati riječi i razumije li šta čita. Djetetovo čitanje naglas, zajedničko čitanje s roditeljem i čitanje roditelju su nužne roditeljske dužnosti koje će djetetu omogućiti susret s velikim brojem novih riječi, uvježbavanje dešifriranja, postepeno ispravljanje pogrešaka i osamostaljivanje u aktivnosti čitanja. Evo nekoliko primjera kako roditelji na zanimljiv način mogu pomoći djetetu da postane čitalac.

Mijenjanje vlastitog ponašanja – Dijete koje voli čitati čitat će mnogo, zato će imati mnogo vježbi čitanja i čitat će dobro i sve bolje. Roditelji koji žele postići da im dijete postane samostalno u čitanju moraju i sami uspostaviti neke navike i oblike ponašanja, ako ih već prije nisu stekli. Primjeri: pričajte djetetu priče, tražite od njega da vam priča priče, uživajte zajedno u porodičnim pričama, pričajte priču o vlastitom doživljaju, prepričavajte događaje zabilježene u porodičnim albumima slika, pričajte djetetu o njegovom najranijem djetinjstvu, prepričavajte narodne priče i bajke koje ste pročitali, tražite od djeteta da i ono vama priča i prepričava. Pričanje razvija djetetov rječnik, dugotrajnu pažnju, vještine izražavanja i razumijevanje strukture priče. Sve te govorne vještine olakšat će djetetu čitanje i razumijevanje teksta kao napisane priče. Okružite se knjigama/časopisima, posuđujte ih redovno, čitajte svakodnevno, uživajte u čitanju i pokažite to djetetu. Proširujte vlastite i djetetove horizonte, stječite nova znanja. Organizirajte ugodan topli kutak za čitanje. Sarađujte s učiteljem/učiteljicom svoga djeteta. Prihvatite činjenicu da među djecom postoje velike razlike u interesima i brzini razvoja. Budite optimistični što se tiče napretka svoga djeteta.

Čitanje djetetu – Dok je dijete bilo malo, rado ste mu i često čitali slikovnice i priče. Kad krene u školu, ono još uvijek voli slušati vaše čitanje, uživljavati se u likove i radnju i zajedno s vama uživati u smiješnom i čarobnom događanju koje izvire iz teksta. Nastavite mu čitati, iako je »školarac« i može i samo čitati. No morate znati da još neko vrijeme neće moći čitati tako brzo i dobro kao vi, pa će mu polagano i pokatkad mukotrpno napredovanje smanjiti volju za čitanjem. Zato mu čitajte i dalje, i u 1. i u 2. r., a ujedno ga potičite da postepeno samostalno čita sve veće dijelove teksta.

Zajedničko čitanje – Čitajte zajednički tekst koji je djetetu zanimljiv. Ne mora to biti tekst iz početnice. Možete zajedno izabrati slikovnicu ili jednostavnu priču. Počnite s kratkotrajnim čitanjem, pa ga postepeno produžujte na 30 minuta u danu. Razgovarajte s njim o pročitanome, predviđajte šta će se dogoditi u tekstu koji ćete čitati sutradan. Ako katkad morate izostaviti čitanje, nastavite na isti način čitati onda kad ponovno budete mogli. Ipak, nastojte da čitanje bude svakodnevno, ako je ikako moguće.

Televizija i čitanje – Gledanje televizije može biti neprijatelj čitanja, a može mu biti i važan poticaj. To ovisi o tome kako ćete planirati gledanje TV-a i hoćete li naučiti svoje dijete da programe gleda kao izvor učenja ili uspavljivanja. Nemojte koristiti TV kao stalno prisutnu dadilju. Mnoga istraživanja pokazuju da djeca imaju slabiji uspjeh u školi i slabije čitaju ako gledaju TV satima i svakodnevno. Kako možete od televizije napraviti saveznika i pomoćnika? * Birajte emisije koje su primjerene i korisne djeci. Primjerene i korisne emisije bit će one koje su djetetu zanimljive, a istovremeno ga potiču da sluša a i postavlja pitanja, šire mu rječnik, poučavaju ga o novim pojmovima i daju mu osjećaj vlastite vrijednosti.* Ograničite dnevno vrijeme gledanja.* Nastojte emisije što češće gledati s djetetom. Pritom mu objašnjavajte, propitujte koliko je i kako razumjelo poruku, odgovarajte na pitanja, upozoravajte na sličnosti likova s djetetom i njegovim doživljajima.* Ako ne možete gledati emisiju zajedno s djetetom, tražite od njega da vam ispriča šta je gledalo, kako je razumjelo i šta je zapamtilo i naučilo u emisiji. * Nastojte, kad god je moguće, povezati sadržaj TV emisije s čitanjem. * Potičite dijete da samo napravi slikovnicu ili knjigu prema priči koju je vidjelo u televizijskoj emisiji. Neka samo opiše događaje redoslijedom kojim su se zbivali, te neka samostalno ilustrira i uveže listove u knjigu koju može darovati roditeljima, rođacima ili je spremiti u svoju biblioteku, s drugim takvim knjigama. Važno je da se dijete osjeti autorom knjige i da na naslovnici bude njegovo ime kao autora. * Pogrešno »povezivanje« TV-a i čitanja nastaje kad se emisija/film gledaju umjesto čitanja. Kad je riječ o lektiri mnoga djeca najprije pitaju mogu li gledati crtani ili igrani film, pasivnim praćenjem sadržaja izbjegavaju proces čitanja i zamišljanja prizora i radnje u svijesti. Takvo »konzumiranje« lektire smanjuje njihovu vježbu čitanja, a i smanjuje im užitak samostalnog zamišljanja i stvaranja bogatih unutarnjih doživljaja.

Čitanje novina i časopisa – Dok dijete uči slova izrezujte zanimljive slike iz novina i časopisa, pravite od sveske slikovnicu, razgovarajte šta slika prikazuje, izgovarajte riječi, uočavajte položaj glasova (važna faza u procesu usvajanja čitanja), tražite da smisli priču sa slikama (posebno su zanimljive smiješne priče). Pronađite neki zanimljiv članak u novinama ili časopisu i zamolite dijete da vam ga pročita dok vi kuhate ili radite nešto drugo, pa ga »nemate vremena« sami pročitati. Zatražite od djeteta da u novinama pronađe obavijesti o tome koje se predstave, filmovi, izložbe i priredbe prikazuju u gradu i zajedno odlučite šta ćete od toga posjetiti ili pogledati vikendom.

Pisanje dnevnika, pisama, čestitki – Darujte djetetu za praznik ili rođendan svesku sa omiljenim likom – dnevnik. Potaknite ga da u dnevnik bilježi važne događaje, ono što je primijetilo, doživjelo, što mu se učinilo posebno lijepim, važnim ili smiješnim, datume rođenja članova porodice i prijatelja. Potaknite ga da samostalno izradi čestitku (crtanjem, kolažom i sl.), te da sastavi i napiše tekst čestitke vodeći brigu o prilici, osobinama i željama onoga kome čestitku upućuje, da napiše pismo rođacima ili prijateljima koji nisu blizu. Također ga potaknite da samostalno pošalje čestitku ili pismo – pisanjem adrese, kupovanjem markice i odnošenjem pisma na poštu.

Posjećivanje biblioteke – Upišite dijete u biblioteku i redovno ga odvodite tamo. Neka razgledava dječije knjige i slikovnice te mu dopustite da samo izabere slikovnice koje će odnijeti kući. Vi izaberite i neke dulje priče i knjige koje ćete mu čitati i koje će ono s užitkom slušati. Izaberite knjigu i za sebe te tako pokažite djetetu kako volite čitati i kako uživate u knjizi. Razgovarajte s djetetom i o svojoj knjizi i pričajte mu o onome što bi i njemu moglo biti zanimljivo. Uvedite u porodicu običaj darivanja knjiga, pribora za pisanje, lijepih svesaka za pisanje dnevnika.

Davanje primjera korisnosti čitanja – Pokažite djetetu koliko je čitanje važno u svakodnevnim poslovima. Dajte mu prilike da vam pomogne u čitanju recepata za vrijeme kuhanja (način za učenje mjera, količine), za vrijeme kupovine u trgovini (može i pisati spisak potrebnih stvari), pri čitanju uputa za razne poslove, upute za korištenje lijeka, hobije i igre.