Učiti jeste teško, ali to teško može lahko postati zabavno

Moja pedagoška uvjerenja temelje se na tome da je učitelj osoba koja treba biti neprekidno u procesu učenja i permanentnog stručnog usavršavanja jer - „Ko se usudi poučavati nikada ne smije prestati učiti“. Smatram da djeci trebamo nuditi takve modele učenja koji će za njih predstavljati svaki put novi izazov, koji će ih podsticati da razvijaju svoju kreativnost, stvaralačko mišljenje, da stiču znanja koja će biti primjenjiva u novim sličnim situacijama, da ih dovodimo u poziciju nekoga ko sam otkriva i nudi nova rješenja. Na kraju, da ti modeli učenja pored svega navedenog budu djeci zanimljivi, te da ih uvode u svijet igre koja će biti tako koncipirana da oni igrajući se ustvari uče. Samo onaj učitelj koji je otvoren za promjene, koji teži da i sam eksperimentiše i koji bez straha izlazi iz zacrtanih okvira želeći vidjeti svijet nekim drugačijim očima može djeci učiniti učenje zabavnim, primamljivim, interesantnim, kreativnim i poželjnim. Želeći da jedno takvo okruženje podarim i svojim učenicima, prije nekoliko godine sam u svoju nastavničku praksu uvela primjenu savremenih tehnika i strategija u nastavi. Kada se danas osvrnem iza sebe i sagledam rezultate takvog rada i pristupa organizaciji časa, mogu biti više nego zadovoljna ostvarenim rezultatima, ali i bogatstvom znanja i iskustva koje sam sama stekla radeći sa svojim đacima na takav način.

Prilikom promocije mojih priručnika za razrednu nastavu (za predmete Bosanski jezik i književnost i Moja okolina) koje je objavila IK „Sarajevo Publishing“, održala sam mnogo predavanja na ovu temu. Svima vama koji niste bili u prilici da slušate o tome, a zanima vas, želim da prenesam jedan mali dio onoga o čemu smo razgovarali. Kada o nečemu želimo pisati ili govoriti, onda se neminovno postavlja sljedeće pitanje:

Zašto je važno o tome pisati ili pričati?

Istraživati, učiti i primjenjivati savremene tehnike i strategije u nastavnom procesu ima višestruk značaj. Rješavajući zadatke koji su koncipirani na različitim tehnikama, kod naših učenika razvijamo kreativno i stvaralačko mišljenje. Sistemom različitih asocijacija podstičemo asocijativno učenje koje je veoma važno i koje rezultira usvajanjem znanja koje će biti trajnije i kvalitetnije. Imperativ za nas nastavnike je da osmislimo takav scenarij nastavnog časa koji će podrazumijevati aktivnosti koje će kod naših učenika podjednako razvijati konvergentno i divergentno mišljenje. Nerijetko danas možemo čuti kako pojedini stručnjaci prednost daju divergentnom mišljenju u odnosu na konvergentno. Mislim da je to pogrešno, zato što se ova dva misaona procesa nalaze u jednoj simbiozi, iz jednog proizlazi drugo. Drugim riječima, divergentnog mišljenja nema bez konvergentnog i obrnuto. Međutim, ono što nije dobro i što treba mijenjati jeste način na koji od svojih učenika tražimo da uče nastavno gradivo koje im predajemo. Naš zadatak je da učenicima ponudimo različite modele učenja jer svi ne uče na isti način. Sve ovo nabrojano, ali i mnogo toga drugog može se postići primjenom savremenih tehnika i strategija u nastavi.

Šta ćemo postići, koje ćemo ciljeve ostvariti radeći na ovakav način?

- učenici će sa boljim razumijevanjem shvatiti sadržaj različitih književnih i informativnih tekstova koji se obrađuju;

- kroz različite forme zadataka (tehnike/strategije) koje se nude učenicima oni će biti u prilici ne samo da prikupe određene informacije, nego da ih razumiju, povežu, analiziraju, sintetiziraju, primijene na nekim drugim, sličnim sadržajima i na kraju da imaju svoj stav po pitanju različitih životnih situacija u kojima i sami mogu da se nađu;

- učenici će moći i znati pravilnim vođenjem sami dolaziti do zaključaka koji su prihvatljivi i njima i široj zajednici;

- učenici će shvatiti da trebaju izgrađivati svoje stavove o raznim društvenim dešavanjima koja se opisuju kroz različite književne i informativne tekstove, ali da je od toga još važnije znati pravilno argumentirati svoj stav;

- naučit će kako da u različitim informativnim tekstovima izdvoje ključne riječi i oko njih grade ostali sadržaj;

- moći će sadržaje koje uče iz predmeta Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik i književnost i Moja okolina (kao i iz svih drugih predmeta koji podrazumijevaju tekst kao baznu osnovu za usvajanje novih sadržaja) prikazati i prezentirati kroz različite sadržaje – riječ, rečenica, slika, simboli...

- radom na književnim i informativnim tekstovima učenici će „uključiti“ ne samo svoje kognitivne sposobnosti, nego i svoja osjećanja, maštu i kreativnost;

- tokom rada učenici će se osposobiti da se stalno vraćaju na tekst koji je predmet njihovog istraživanja i da iščitavajući traže rješenja za svoje zadatke;

- učit će se timskom radu i prihvaćanju mišljenja drugih učesnika u grupi;

- bogatiti svoj rječnik,

- usavršavati tehniku čitanja sa razumijevanjem pročitanog,

- učenje će biti konstruktivna igra i zabava.

 Nekoliko savjeta onima koji se odluče primijeniti u svom radu ovu nastavnu praksu.

 - Istražujte, učite i educirajte se o tehnikama/strategijama.

- Naučite šta koja tehnika podrazumijeva i koji cilj/ciljeve možete ostvariti njihovom primjenom.

- Istražite koje segmente Bloomove taksonomije možete zadovoljiti primjenom određene tehnike.

- Postupno ih uvodite u svoju nastavničku praksu.

- Vodite računa o tome da sve tehnike do kojih dođete nisu primjenjive za uzrast učenika s kojima mi radimo (razredna nastava).

- Naučite svoje đake, na jedan indirektan način, kako da rješavaju zadatke koje ste za njih osmislili, a koji se temelje na različitim tehnikama.

- Ukoliko se odlučite da već od prvog razreda primjenjujete ovakav koncept učenja, onda ga trebate prilagoditi djeci ovog uzrasta, s obzirom na to da oni još uvijek ne znaju čitati i pisati. Mnoge tehnike, barem one koje biste htjeli primjenjivati u glavnom dijelu časa trebate prilagođavati. U tom prilagođavanju ne smijete odlutati od onoga što je suština neke tehnike. Ovdje budite veoma OPREZNI!

- Zagonetke, pitalice, mozgalice, crtanje riječi - rečenica, njihovo predstavljanje različitim asocijativnim znakovima trebaju biti sastavni dio učenja kroz tehnike i strategije.

 Koji su se rezultati izrodili u našoj učionici radeći na ovakav način?

Pripremajući se na ovakav način za rad na analizi književnih i informativnih tekstova, svojim učenicima sam ponudila različite modele učenja tako da je svako od njih mogao pronaći nešto za sebe. Učenici koji imaju više razvijene retoričke sposobnosti bili su veoma aktivni prilikom usmenog izlaganja ili debatiranja. Oni kojima je lakše da pismeno pokažu svoje znanje i sposobnosti pisali su sažetke ili rješenja postavljenih zadataka, a zatim čitali ostalim drugarima. Učenici koji vole da se izražavaju crtežima ili simbolima kroz mape uma mogli su da pokažu svoje razumijevanje obrađenih sadržaja. Radeći u grupama, učenici sa slabijim sposobnostima i mogućnostima bili su aktivni sudionici nastavnog procesa jer su uvijek imali neko zaduženje. Rješavali su jednostavnije zadatke, bojili, lijepili ili crtali. Ovakvom organizacijom rada učenici su sticali kompetencije koje im omugućavaju da se lakše u budućnosti uklope u različite projektne aktivnosti koje podrazumijevaju timski rad. Koliko je važno učenicima nuditi različite modele učenje i organizirati ih kroz različite oblike rada, najbolje potvrđuje rečenica jednog mog učenika koji je tokom časa dok sam im objašnjavala određeno gradivo, koje je zbog svoje kompleksnosti zahtijevalo nešto više mog angažmana na času nego što su oni to navikli, u jednom trenutku razočarano upitao: „Hoćemo li mi sada čitav čas samo to raditi?“ Nasmijala sam se na to njegovo pitanje i odgovorila da neće jer već sljedeća aktivnost podrazumijevala je njihov angažman kroz zadatke koje sam im pripremila, a koje su rješavali zajedno u grupi. Ovakav pristup obradi književnih i informativnih tekstova pružio je mogućnost mojim đacima da sa više razumijevanja usvajaju nova znanja koja neće biti samo reprodukcija naučenog bez mogućnosti da znaju objasniti ili povezati određene situacije, odnose, pojmove, događaje. Sve to je za posljedicu imalo bogaćenje rječnika i sposobnost da svoje znanje mogu iskazati rečenicama koje će biti smisleno povezane, jasne i razumljive. To se najbolje moglo vidjeti prilikom usmene provjere usvojenog znanja gdje su učenici tokom odgovaranja bili u prilici ne samo živom riječju da pokažu u kojoj mjeri su naučili određeno gradivo, nego su to isto znanje znali objasniti, potkrijepiti primjerom ili prikazati crtežom. Sve to je posljedica primjene različitih tehnika kroz koje su oni usvajali znanja.

Kod učenika se osjetila jedna sloboda u izražavanju, reagirali su na određene tvrdnje svojim slaganjem ili ne slaganjem i pri tome nudili svoja objašnjenja zašto će podržati nečije stavove ili postupke ili pak neće podržati. Ovakav pristup u radu doveo je moje učenike u centar dešavanja nastavnog procesa. Oni su bili ti koji su predstavljali aktivne sudionike na času. Ja sam bila samo posrednik u rješavanju postavljenih zadataka i neko ko je tok časa usmjeravao u željenom pravcu.

I onaj efekat koji je možda najvažniji u svemu jeste taj da su đaci ovakvim pristupom spontano dolazili do važnih životnih lekcija. U sjećanju mi je duboko urezan ostao izraz lica mojih učenika kada smo radili analizu književnog teksta „Lipov cvat“ u petom razredu, u kojem je centralni problem bilo siromaštvo i odnos okoline prema tom problemu. Nakon završene analize i razgovora o događajima, likovima, odnosima među njima, uočavanja glavnog problema i načina na koji su akteri riješili problem u ovom djelu, učenici su pogledali videoklip koji je oslikavao realnost nekog drugog svijeta, svijeta u kojem djeca nemaju ni približno ono u čemu oni uživaju (60 sekundi koje će vam promijeniti život). Nijemi pogled prikovan uz slike koje su se smjenjivale pred njima i suze u njihovim očima bili su dovoljan znak da su poruke o kojima smo razgovarali prodrle ne samo do njihovog razuma, već što je mnogo bitnije do njihovih srca.

I na kraju, kao bitan rezultat ovakvog pristupa u radu jeste taj da su učenici lišeni dosade na času, samo fizičkog prisustva bez mnogo misaonih aktivnosti, te da se kao efekat svega navedenog vidio često osmijeh na njihovom licu, radost što će baš na taj način oni kreirati čas i ponos na njihovom licu kada uslijedi aplauz, moje riječi pohvale i podrške ali i od njihovih drugara u razredu za ono što su uradili.

Do rezultata koje sam navela nije bilo lahko doći. Zajedno smo uložili mnogo truda i napora da bi oni postali vidljivi i transparentni. Za sve je potrebno vrijeme, strpljenje i upornost. Bilo je i dana kada nismo bili zadovoljni ostvarenim rezultatima rada na času. Ono što je važno jeste da nismo odustajali, niti gubili volju ni onda kada nam je bilo teško i kada smo možda na trenutak posumnjali da nešto ne možemo uraditi.